Volim ovaj grad, a danas me sramota. Sramota me sto sam dopustio, sto smo dopustili, da u moje ime,u tvoje ime, govore oni koje nije sramota. Nekada je ovaj grad svojom svjetlošću obasjavao cijeli region, a danas tone u primitivizam iz koga nema izlaza.
Zasto smo dopustili da se kroz politiku domognu pozicija ljudi kojima je zivot namijenio neke druge uloge? Zar je politički rezultat vrijedan da se za njega žrtvuje naša budućnost?
Nas lokalni car je go i goli su svi oni koji ga slijede. Tek kada progledamo imaćemo pozorište umjesto teatra nesposobnih kreatura u kome zivimo.
( Osvrt intelektualca bez dopustenja na nasu svakodnevicu)
