Prethodnih dana veliko je interesovanje bilo na pripadnike civilne zaštite i GSS-a koji su pomagali narodu Turske koje je pogodio razorni zemljotres.
Danas pišemo o čovjeku koji je svoj život posvetio volontiranju na raznim osnovama. Predsjednik je udruženja “Ada”, član gradske civilne zaštite kao i Gorske službe spasavanja stanica Bijeljina. Današnji intervju posvećujemo Miroslavu Mići Vujanoviću.
Moja Bijeljina: Nakon pomoći narodu Turske, kakav je odnos sugrađana kao i predstavnika gradske uprave prema Vama?
Vujanović: Što se tiče građana, veliko je interesovanje o razornom zemljotresu koje pogodilo Tursku. Vjerujte da sam se umorio objašnjavajući našim sugrađanima kakav je razorni zemljotres pogodio narod Turske. Ovo je deset puta gore nego rat.
Na pitanje o gradskoj upravi, mogu da kažem da sam veoma razočaran. Meni ne treba ništa, odmah da razumijete. Razočaran sam kad gledam ostale gradove gdje su gradonačelnici upriličili prijem za naše kolege koji su pomagali u Turskoj, a naš gradonačelnik nije se udostojio jednom rečenicom na Facebook profilu, na kojem je veoma aktivan, da nam se obrati, a da ne pričamo o prijemu i ljudskoj riječi.
Izgleda da su mu preči manekeni koje finansira od ljudi koji su svoje živote ugrožavali da pomognu drugima.
Ovim putem želim da pohvalim predsjednika Skupštine Aleksandra Đurđevića koji je napravio prijem za sve pripadnike civilne zaštite i GSS-a iz Bijeljine.
Moja Bijeljina: U pripremi ovog intervjua našli smo podatak da ste uklonili preko 130 deponija?
Vujanović: Ja sam veliki zaljubljenik prirode. Meni je priroda sve. Tačno je, uklonio sam preko 130 deponija do sada ali ono što me ljuti je veliki broj novih, a i starih deponija. Smatram da se vrlo malo radi na kažnjavanju osoba koji svoje smeće bacaju na mjesto kaja nisu predviđena za ta pa i direktno u rijeke.
Moja Bijeljina: Kod nas se za sve konkuriše pa i za volontera godine. Da li ste konkurisali?
Vujanović: Nisam niti ću, a znate li zbog čega? Morate imati volontersku knjižicu da bi bio volonter godine. Nikada neću izvaditi knjižicu, a i dalje ću raditi, volonterski kao i do sada.
Moja Bijeljina: Kao pripadnik gradske civilne zaštite često Vas vidimo u ulozi vađenja utopljenika, migranata kao i naših sugrađana koji su nesretno izgubili život. Koliko je stresno obavljati takav posao?
Vujanović: Pored ekologije, moja druga ljubav je pomoć ljudima. Na žalost često imamo situaciju da ne možemo svima pomoći. Ne znam ni sam koliko sam sa mojim kolegama izvadio utapljenika. Stresno je, kao što ste rekli ali mi je utjeha da svako tijelo zaslužuje da bude sahranjeno na dostojanstven način.
Moja Bijeljina: Sjećamo se da ste pomagali građanima Kostajnice koje je zadesio zemljotres?
Vujanović: Po nalogu gradonačelnika, spakovali smo stvari i volonterski otišli da pomognemo građanima Kostajnice. Prije toga, uzeo sam godišnji odmor, ostavio svoju porodicu i sa kolegama otišao u Kostajnicu.
Sad se prisjećam. Ni tad, kao ni sad nismo dobili riječi hvale. Ipak smo mi predstavljali grad Bijeljinu, a najmanje nas. Ljudski je pozvati ljude, obratiti im se. Na žalost, Petrović to nema ljudski u sebi.
Moja Bijeljina: Nisu svi zaboravili za Vas? Dobili ste Plaketu za hrabrost?
Vujanović: U Kostajnici bili smo u ekipi sa pripadnicima Republičke uprave civilne zaštite Republike Srpske. Povodom 01. Marta, Dana civilne zaštite dobili smo Plaketu za hrabrost.
Moja Bijeljina: Na kraju intervjua koju poruku bi poslali ljudima?
Vujanović: Budite ljudi. Kad kažem ljudi mislim da svaki čovjek treba da ima dozu humanosti u sebi. Pomažite ljudima, pomozimo prirodi, ne zaguđujte okolinu. Priroda je zlopamtilo, sve nam vrati…
(mojabijeljina.com)
Svaka cast