Vladislav Mićanović: Ne smijemo dozvoliti privatizaciju HET-a!

Iz medija smo saznali da se priprema dokapitalizacija Hidroelektrana na Trebišnjici prodajom nove emisije akcija u iznosu od 435 miliona КM, što praktično znači prodaju i privatizaciju ovog hidroenergetskog sistema.
Iako se pokušavata objasiti kako nije u pitanju privatizacija, već samo dokapitalizacija sa ciljem daljeg razvoja preduzeća mora se reći da se ipak radi o prodaji HET-a!

Prema dostupnim podacima sa sajta banjalučke berze može se vidjeti da je sadašnji broj akcija HET-a oko 385 miliona, a najveći pojedinačni akcionar, a samim tim i većinski vlasnik je Elektroprivreda Republike Srpske sa udjelom u vlasništvu od 65 posto.
Ostalo su manji akcionari, od čega prvi sledeći ima 10 posto vlasništva.

Najavljenom prodajom novih 435 miliona akcija de fakto dolazi do prodaje i privatizacije HET-a, jer u slučaju da sve akcije kupi jedan kupac momentalno će imati više od 50 posto udjela u vlasništvu. Prema svim najava upravo će jedan kupac obaviti kupovinu svih akcija i time postati vlasnik Hidroelektrana na Trebišnjici.

Najavljeni postupak prodaje akcija je neprihvatljiv, jer je Elektroprivreda Republike Srpske ono najvrijednije što nam je ostalo!

Ne smijemo dozvoliti da se HET privatizuje, a samim tim u narednom periodu, korak po korak i cijela Elektroprivreda Republike Srpske.

 

Spominje se da je za kupovinu HET-a zainteresovana Republika Srbija, odnosno Elektroprivreda Srbije i da se cijeli ovaj posao pravi da bi Srbija bila kupac.
Nesporna je naša veza i ljubav prema Srbiji, nesporno je da smo zahvalni za svu pomoć koju nam pruža svih ovih godina i koju će nam bezrezervno pružati u budućnosti, ali nije korektno da nakon kupovine Telekoma Srpske sada kupe i Hidroelektrane na Trebišnjici.

Svi moramo biti svjesni činjenice da je Elektroprivreda R. Srpske naš najvažniji dio privrede i da treba da bude nosilac razvoja, a da je HET njen najprofitabilniji dio. Moramo biti svjesni da se plate radnika u prosveti i zdravstvu, penzije i socijalna davanja isplaćuju iz budžeta Republike Srpske, a ne iz Srbije, i da mi moramo sačuvati naše izvore finansiranja bez obzira šta osjećamo i kolika je bratska ljubav prema Srbiji, jer na žalost ne živimo u jednoj državi.

Poznato je kako se završila prodaja Telekoma Srpske za 1,2 milijarde maraka, gdje se mora priznati da je Srbija u tom slučaju platila mnogo veći iznos od realne vrijednosti Telekoma Srpske sa jasnim ciljem da nam tim novcem pomogne u teškim vremenima. Međutim, najveći dio tog novca nije otišao na razvoj privrede već u potrošnju koja nije donijela napredak i prosperitet.

Isto nas vjerovatno i sada očekuje.

Mnogo bolje bi bilo da se ugledamo na bratsku Srbiju koja svoje resurse ne rasporodaje i ne uništava, već kao što vidimo želi da ih uvećava i osnažuje.

Zapitajmo se, kako je u Srbiji 55 javnih preduzeća u 2020. godini uplatilo dobit u republički budžet, a u Republici Srpskoj samo dva javna preduzeća. U 2018. godini isnos uplaćene dobiti javnih preduzeća u budžet Srbije iznosio je 15,5 milijardi dinara, odnosno oko 258 miliona maraka. Кako to da Srbija pet puta u toku 2021. godine dodjeljuje novčanu pomoć svojim građanima u iznosima od 20 do 60 evra, a već je najavljeno i 100 evra pomoći za mlade u 2022. godini, dok Vlada Republike Srpske nije ni jednom uplatila pomoć svojim građanima.

Novac za pomoć stanovništvu Srbije je prikupljen i od dobiti javnih preduzeća, te je to još jedan razlog zašto se ne smiju prodavati naši resursi, već se trebaju razvijati i unapređivati za dobrobit svih nas.
Umjesto da naša javna preduzeća ostvaruju dobit i dio te dobiti uplaćuju u budžet R. Srpske i na taj način stvaramo mogućnost za ekonomski razvoj i bolji život, Vlada Srpske kao da želi da se odrekne tih preduzeća.

U vrijeme kada je potražnja za električnom energijom sve veća, kada je cijena iste na inostranim berzama najveća, pa je i dobit od njene prodaje velika, kada se na međunarodnom polju zahtjeva što više proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora, neshvatljivo da se donese odluka o prodaji energetskog sistema kakav je HET.

Najavljenom dokapitalizacijom, tj. očiglednom privatizacijom Hidroelektrana na Trebišnjici, gdje će doći do promjene vlasničke strukture u korist kupca akcija, Elektroprivreda Republike Srpske ostaje bez 1000 GWh električne energije na godišnjem novou, koliko je u prosjeku godišnja proizvodnja HET, tj. veći dio zarade od prodaje električne energije ići će novom većinskom vlasniku akcija.
Još negativnija posledica ove dokapitalizacije ogleda se u tome da će Republika Srpska od stalnog izvoznika postati sve češći uvoznik električne energije sa međunarodnog tržišta po veoma visokim cijenama, jer prilikom zastoja u radu preostalih proizvodnih preduzeća u okviru ERS, a tu se misli prije svega na dvije termoelektrane, dolaziće neminovno do potrebe za uvozom električne energije, jer novi većinski vlasnik HET-a neće biti u obavezi da proizvedenu električnu energiju plasira na tržište Republike Srpske po domaćim cijena kada tu istu energiju može da plasira na međunarodno tržište po mnogo većim cijenama i ostvari veći profit. U tom slučaju za očekivati je da nam slijedi novo poskupljenje električne energije, ali ovog puta ne samo za privredu već i za domaćinstva.

Umjesto da se bori da poljoprivredno zemljište i šume vrati u okrilje Republike Srpske, da se izbori da se ponište zakoni kojima su zemljište i šume prenijete u vlasništvo BiH, Vlada Republike Srpske se sprema da proda ono najdragocijenije što nam je ostalo.

HET NIJE NA PRODAJU!!
(Vladislav Mićanović, predsjednik OO DNS Ugljevik)

 

 

 

 

This will close in 7 seconds

error: Sav sadržaj je vlasništvo portala MOJABIJELJINA.com !!