Danas je u Bijeljini svečano obilježen Dan grada. Na vrijeme je planiran, poslane su svečane pozivnice, napravljen protokol, stigli su gosti, a sve se završilo Svečanom sjednicom Skupštine Grada, u okviru koje su dodijeljena priznanja istaknutim pojedincima.
Reklo bi se jedan sasvim pristojan svečani dan u jednom od najrazvijenijih gradova Republike Srpske.
Sem možda sitnice, da prvi čovjek Grada, potpisnik pozivnica i jedan od glavnih organizatora-nije bio prisutan!
U nekom gradu, to bi možda i bio protokolarni skandal. U našem to već odavno nije, jer nas je takozvani Gradonačelnik na to već naučio.
Ako u okviru bilo kog okupljanja nema priliku da mrači, kritikuje, proglašava nešto nazakonitim i neustavnim (zašto mu neko od pismenijih savjetnika konačno ne objasni šta izraz „neustavno“ znači), Gradonačelnik izgubi svaki smisao svog političkog života.
S njim nema ni slavlja, ni napretka. On je tu, da ako već ne može da nas vrati nazad, barem zakoči Grad, koliko god je to moguće.
Možda je rješenje enigme to što su mu međunarodni politički mentori otišli ranije na vikend, pa nije dobio dozvolu na vrijeme? Možda ima neki svoj specifičan stav o antifašističkoj borbi u Drugom svjetskom ratu?
Šta god bude rekao, zvučaće kao još jedno blijedo opravdanje, a nama svima ostaje zajednička sramota na temu kome smo povjerili da bude, barem nakratko, prvi čovjek Grada – navodi se u saopštenju SNSD-a.
