U javnosti se sve češće mogu pročitati istupi i reakcije sa glasila gradonačelnika Ljubiše Petrovića, u kojima se ističe kako mu je, navodno, uskraćeno pravo da govori koliko želi tokom sjednica Skupštine grada.
Međutim, postavlja se jednostavno pitanje zar ne postoji Poslovnik?
Poslovnik o radu Skupštine grada jasno je definisan dokument koji precizno uređuje tok sjednica, vrijeme izlaganja i pravila ponašanja odbornika i svih učesnika. Upravo taj dokument obavezuje sve, bez izuzetka. I tu, čini se, počinje problem.
Negodovanje zbog ograničenog vremena za diskusiju postaje sve glasnije, uz poruke poput: „Ko će meni zabraniti da govorim?“, nakon čega svjedočimo i demonstrativnim napuštanjima sjednica.
Podsjećanja radi, ranije je za isto optuživan tadašnji predsjednik Skupštine Aleksandar Đurđević „nije valjao“. Danas, kada sjednicama predsjedava Željana Arsenović, situacija je ista „ne valja ni ona“.
Zato se nameće logično pitanje: ako niko ne valja, gdje je zapravo problem?
Možda je vrijeme za malo samopreispitivanja, prije nego što se odgovornost traži u drugima. Ako se ista situacija ponavlja bez obzira na to ko vodi sjednicu, onda uzrok vjerovatno nije u predsjedavajućem.
Skupština grada nije Gradska uprava. To nije prostor u kojem se odluke donose po ličnoj volji, niti mjesto za demonstraciju sile nad zaposlenima ili institucijama. Skupština je mjesto gdje se poštuju pravila, red i procedura.
Kad nije po njegovom, uzme loptu i ode kući. Samo on se pita, niko drugi. E, sad po ponašanju prema sportistima teško da je imao loptu.
Tako se ponašaju sujetni ljudi i oni koji vole da glume neke vladare. Ne valja mu većina, ne valja mu ni njegova stranka, ne valja mu Srbija, ne valja mu Vlada pa ko mu onda valja?
A red se mora poštovati.
Ukoliko se nekome takav red ne dopada pa makar bio i gradonačelnik uvijek postoji izbor da ne prisustvuje sjednicama. Ali dok je tu, pravila važe jednako za sve.
(Moja Bijeljina)
