Pojedina vijeća Suda BiH u slučajevima ratnih zločina u predmetima “Vlasenica”, “Kotor Varoš” i “Štrpci” zauzela su stav da advokati mogu raditi u punom kapacitetu te da u ovim predmetima nije ispunjen uslov za eventualnu krivičnu osudu advokata zbog eventualnog “negiranja genocida ili zločina protiv čovječnosti”.
Kaže ovo u intervju za “Glas Srpske” advokat Miodrag Stojanović, osvrćući se na svu zbrku koju je među advokatima izazvalo nametanje “Inckovog zakona” o negiranju genocida u Srebrenici i zločina protiv čovječnosti.
– Ovom prilikom nam je od strane ovih sudskih vijeća saopšteno da je član 22. Zakona o advokaturi nama dovoljna zaštita. Međutim, većina advokata nije zadovoljna ovakvim stavom iz prostog razloga što to ne znači ništa. Šta ukoliko Tužilaštvo BiH procijeni drugačije i podigne optužnicu protiv nekog od advokata. Ili šta će se desiti ako neko drugo sudsko vijeće procijeni drugačije. To su dileme koje su i dalje prisutne i koje nas opravdano muče. Zbog svega toga advokati i dalje traže izjašnjenje o ovom pitanju – kaže Stojanović.
GLAS: Koje su najveće nedoumice?
STOJANOVIĆ: Izmjene i dopune Krivičnog zakona BiH, odnosno stav 3. člana 145. u profesionalnoj zajednici advokata, a koji brane pred Sudom BiH, izazvale su niz nedoumica. Da li ćemo braneći svoje klijente inkriminisati i sebe, jer je i sudnica javno mjesto. To se prije svega odnosi na one predmete u kojima bi se moglo desiti da na neki način dođe do pobijanja kvalifikacije genocida ili zločina protiv čovječnosti u opštinama za koje već postoji presude Međunarodnog krivičnog suda u Hagu.
GLAS: Šta ste do sada preduzeli da bi se sve to razjasnilo te omogućio normalan rad advokata?
STOJANOVIĆ: Kolege advokati, među kojima sam i ja, taj problem su već u više navrata iznosili, tražeći zvanično mišljenje sudskih vijeća, ali, prije svega i Tužilaštava BiH. Tražili smo i stav Advokatske komore Republike Srpske. Očekujem da se oni uskoro izjasne, a što bi bio jedan opšteprihvaćeni stav. Koliko mi je poznato Komora je već preduzela određene korake, obratili su se i Sudu BiH, tražeći njihovo izjašnjenje. Pojedini advokati otišli su korak dalje. Oni su u predmetu “Doboj”, zatražili od sudskog vijeća, kao nadležnog organa, da pokrene inicijativu kod Ustavnog suda BiH da bi bila ocijenjena ustavnost pomenutog “Inckovog zakona”. Smatram da advokati ne mogu počiniti krivično djelo po ovom osnovu, ali, kao i većina mojih kolega ne želim da sebe izložim bilo kakvom nepotrebnom problemu. Hoću da mi neko kaže da li ja mogu u punom kapacitetu braniti optuženog. Ne želim vezane ruke.
GLAS: Da li možda imate podatke koliko je nakon nametanja ovog “Inckovog zakona”, podneseno krivičnih prijava?
STOJANOVIĆ: Pojedini mediji su ranije objavili da ih ima tridesetak, ali meni lično to nije poznato, niti mi se do sada neko obraćao da ga branim po tom osnovu. Mislim da još niko nije ni uveden u proceduru, odnosno da je pozvan na izjašnjenje po podignutoj prijavi.
Posljednji kontakt sa Savčićem
GLAS: Kada ste se posljednji put čuli sa svojim branjenikom generalom Milomirom Savčićem?
STOJANOVIĆ: Bilo je to 9. avgusta. Tada me zvala sudska policija da me obavijeste da su krenuli da ga uhapse. Razgovarali su s njim preko mog telefona. Rekli su da mu daju vremena da se pozdravi sa familijom, spakuje. On je to prihvatio te zamolio da ne dolaze prije 22 sata, da može to sve obaviti. U 22.40 dobio sam informaciju od njegove supruge da je general Savčić otišao u Sarajevo da se preda i od tada nemam kontakt s njim.
(GlasSrpske)
