
Pravoslavni vjernici 10. marta obilježavaju dan svetog Tarasija, carigradskog patrijarha koji je zadužio Crkvu svojom odlučnošću i pobožnošću.
Rođen u Carigradu, Sveti Tarasije je od malih nogu pokazivao izuzetnu nadarenost za književnost i filozofiju, što ga je dovelo do položaja carevog savjetnika i senatora. Njegov život na dvoru pripremao ga je za važnu ulogu u odbrani pravoslavlja u turbulentnom periodu istorije
U vrijeme njegovog života, na carskom prestolu sedio je mladi car Konstantin sa majkom, dok je ikonoboračka jeres već bila snažno prisutna u Carigradu i okolini. Tadašnji patrijarh Pavle nije imao snage da zaštiti pravoslavno poštovanje ikona i odlučio je da napusti službu, što je otvorilo put Tarasiju da preuzme patrijaršiju.
Pod njegovim vođstvom, 787. godine sazvan je VII vaseljenski sabor u Nikeji, gdje je zvanično osuđena ikonoborčka jeres i potvrđeno poštovanje svetih ikona. Tarasije je bio poznat po velikom milosrđu – pomagao je siromašnima, otvarao skloništa i dijelio hranu onima kojima je bila potrebna. Njegova odlučnost nije se završavala samo na duhovnim pitanjima – nije se libio da osudi ni same careve kada su postupali protiv morala i pravde, piše Ona.
Sveti Tarasije je umro 806. godine, a pred smrt njegovo lice je, kako piše crkvena predanja, zasvetlelo kao Sunce. Njegovo vođstvo trajalo je 22 godine i četiri mjeseca, ostavljajući dubok trag u istoriji pravoslavlja.
Običaji i vjerovanja
Na dan svetog Tarasija vjernici obično pale svijeću u crkvi, moleći se za zdravlje, mir i pravdu. Tradicija kaže da ova svjetlost simbolizuje neugasivi plamen vjere i zaštitu od zla.
Stariji narodni običaji dodaju da se na ovaj dan posebno pomaže siromašnima – hrana, odjeća ili sitna pomoć se daju onima koji nemaju dovoljno, jer se vjeruje da će dobro učinjeno na dan svetog Tarasija biti višestruko nagrađeno.
(SrpskaInfo)




