“Možete biti najbolji student ili najbolji stručnjak u nekoj oblasti, ali ako niste u sistemu vlasti, ako niste dio vlasti, sve to može izgledati kao zabluda.” Rekao je ovo jednom, negdje, neko, i to redovno dokazuje.
Možete biti Marija Vukajlović, student generacije Filozofskog fakulteta, koja nema posla, pa na štandu u centru Banjaluke prodaje knjige.
Možete biti Zorica Tomić iz Pala, koja je kao najbolji student diplomirala na katedri za geografiju na Filozofskom fakultetu u Istočnom Sarajevu, godinama ne može da se zaposli u svojoj struci već radi u sportskoj kladionici.
Možete biti i profesorka Milena Stavrić, koja nije bila dobra za banjalučki Univerzitet, ali je dobra da predaje na Harvardu.
Možete biti i Jelena Kolonja, koja je diplomirala sociologiju kao student generacije, a sada je magistar socijalnog rada i već sedmu godinu od tih priznanja nema ništa.
Možete biti i Njegoš Tuševljak, koji je napustio BiH u potrazi za boljim životom, pa u Holandiji postao pravi heroj, koga je njihova policija pozvala da radi za njih.
Možete biti i najbolja studentkinja Pravnog fakulteta u istoriji Sarajeva, kao Amna Muhamedović, koja je u BiH do sada dobila jednu ponudu za posao, dok je u Njemačkoj za jedan dan dobila sedam. Nije bila u sistemu vlasti, šta ćete.
S druge strane, to sve znači da možete biti i najgori student, nikakav stručnjak ili osoba koje nema ni dana radnog iskustva, ali ako ste dio vlasti, možete vrlo lako postati ministar, direktor, savjetnik…
Možete biti ambasador koji odlazi u stranu zemlju da predstavlja BiH, a da ne zna nijedan strani jezik. Možete biti student koji je za jednu godinu završio fakultet na ustanovi koja se vodi kao d.o.o. i postati ministar. Možete imati zabranu ulaska u neku državu zbog korupcije i boriti se protv korupcije u BiH, biti nepismeni i postati direktor, završiti srednju u tridesetima i postati savjetnik, kupiti diplomu i postati direktor obavještajne agencije, a možete ponavljati razrede i postatati ministar.
Možete šta hoćete, jer ste u sistemu vlasti, i to sve ne izgleda kao zabluda.
Jasno je da dobar prosjek nije uvijek garancija dobrog stručnjaka, niti znači da oni koji su imali loš prosjek ne zaslužuju da budu na visokim pozicijama. Nije strašno ni obnoviti godinu.
Strašno je što oni najbolji nemaju ni šansu da se dokažu i strašno je što u javnim institucijama, pogotovo na visokim funkcijama, stručnost i znanje u većini slučajeva nisu nikakvi parametri.
Izvor: Tanja Vukmanovic / srpskainfo.com
