Blamažu koju su doživjeli nakon sjednice Skupštine FK “Radnik”, predstavnici bijeljinske vlasti čini se da veoma teško podnose.
Novi Upravni odbor, koji su pokušali da instaliraju ovom udruženju građana, raspao se nakon samo nekoliko sati, jer je kod većine imenovanih moral bio iznad ličnih interesa. Na sve to nadovezala se reakcija sportske javnost u Semberiji koja glasno negoduje zbog smjene Mladena Krstajića, bez ijednog izrečenog argumenta.
Kako bi pokušali da opravdaju protjerivanje, kako rekoše, “iskrenog prijatelja, za koga su vrata kluba uvijek otvorena”, lokalni vlastodršci su pokrenuli kampanju blaćenja najuspješnijeg predsjednika koga je Radnik imao u svojoj istoriji.
Prema starom dobrom receptu, fabrikuju se afere, naivne konstrukcije, koje za cilj imaju da preobrate stav javnosti i predstave Krstajića kao “pljačkaša para semberskog naroda”.
Upravo to “prebrojavanje krvnih zrnaca” kako Krstajiću, tako i kompletnom timu Radnika, jedna je od najogavnijih konstrukcija koja je mogla biti upućena bilo kome, pa i ovogodišnjem učesniku UEFA Lige Evrope.
“Afera Memišević”, od koje su odustali još na samoj Skupštini kluba, shvativši da o temi ne znaju ništa, vratila se kao bumerang onoga trenutka kada se sam igrač obratio javnosti i demantovao njihove navode.
„Dugovi Radnika” su prihaćeni kao tema još na prethodnoj Izbornoj skupštini, kada su delegati potvrdili da je Krstajićeva uprava vratila prethodna dugovanja, a da im Gradska uprava nije isplaćivala tranše prema prethodno potpisanom ugovoru.
“Kum Mladena Krstajića” je pokušaj afere, kako se ne bi odmah zamjerili Krstajiću, ali bi mu indirektno svalili na pleća teret navodne “krivice”.
Čitava priča smještena je u priznanje novog rukovodstva Radnika o tome ko ustvari sada upravlja klubom.
Iz toga proističe i ko će upravljati novčanim tokovima, procentima i tranšama, odnosno ko vrši lobotomiju “Radnika”, kako bi se zaboravile činjenice, da je…
– Mladen Krstajić na čelo FK Radnik iz Bijeljine došao 22. januara 2015. godine, naslijedivši na tom mjestu sadašnjeg zamjenika gradonečelnika.
– Klub je u tom trenutku zauzimao pretposljednje mjesto na tabeli Premijer lige BiH sa samo dvije pobjede iz 15 utakmica.
– Već na kraju takmičarske 2016. godine, Radnik je, pod vođstvom Krstajića osvojio prvi nacionalni trofej Kupa BiH i po prvi put u istoriji se plasirao u UEFA takmičenja.
– Bijeljinski klub je, takođe u tom petogodišnjem mandatu, opet po prvi put u svojoj istoriji, dao A reprezentativce direktno iz svojih redova.
– Radnik se “ustoličio” kao najstabilniji klub u BiH, koji je svake sezone među prvima dobijao licence za domaća i evropska takmičenja.
– Da bi se potvrdio rast bijeljinskog kluba, u 2019. izboreno je drugo učešće u UEFA Ligi Evrope.
– Na Gradski stadion došli su Nenad Bjeković, Zvonimir Vukić, Saša Ilić, Goran Đorović, Milan Smiljanić, Slavoljub Muslin i brojni drugi…
– Ambasador fudbala Republike Srpske prema izboru FS RS je Mladen Krstajić, koji je i nosilac zvanja najboljeg sportskog radnika u Srpskoj.
Čemu sada ide Radnik?
Sudeći da prema tome ko je Krstajiću bio prethodnik na mjestu predsjednika, odnosno koja mu je danas uloga, jasne su razlike dvije epohe i dva poimanja sporta.
A onda se desi i ironija.
– Prema izboru Gradske uprave i gradskog medija, najuspješniji za 2019. godinu u oblasti sporta su:
– Fudbalski klub „Radnik“, najbolji muški sportski kolektiv u prošloj godini.
– Velibor Đurić (kapiten Radnika) najbolji je sportista grada Bijeljina.
“Znoje se dlanovi, menjaju se planovi. Od danas do sutra, preživeti do jutra…”
Izvor: dvogledi.com
