Povodom izjave Bore Đokića nekadašnjeg sportskog direktora Fudbalskog kluba Radnik iz Bijeljine želim da demantujem izjavu koju je dao medijima u BiH.
-Naime, apsolutna je neistina, da Mladen Krstajić i Nebojša Tomić nemaju nikakvih dodirnih tačaka sa mojim dolaskom u Radnik, već naprotiv, jedina istina je da sam na isključivi nagovor njih dvojice došao u Radnik, a to što je ugovor potpisao Đokić, kao tadašnji direktor, nema veze sa aktivnostima koje su vođenje oko mog dolaska. Želim da podsjetim Đokića da sam ga prvi put upoznao u restoranu “Flamingo” u Bijeljini kada sam prvu put i došao u Bijeljinu oko mog angažmana. U Bijeljinu sam otišao sa svojim ocem i Nebojšom Tomićem, te smo se sastali s Đokićem u navedenom restoranu, a do tada Đokića nisam ni vidio, niti sa njim komunicirao – napisao je u pismenom demantu Samir Memišević.
Sadašnji fudbaler holandskog Groningena je još dodao:
-Takođe, izjava Đokića da sam u Radnik došao u teškim trenucima po svoju karijeru jer se u prethodnim klubovima nisma naigrao može jedino biti subjektivna ocjena Đokića koja ne odgovara istini. Laž je da me se neko odrekao kao što to navodi za Teleoptik te je vjerovatno Đokić ovim putem sebe htio veličati, a mene degradirati. Ko je mene gledao ja ne znam, ali Đokićev navod da nemam potencijal, a da me neko gledao, govori da on sam daje kontradiktorne izjave. Zašto bi mene neko gledao ako nemam kvalitet ni za Srpsku ligu, kako kaže Đokić? Poručujem Đokiću da je moje mišljenje, za razliku od njegovog, da je Srpska liga jako kvalitetna! Tačno je da sam imao bolju ponudu od Radnika, ali Đokić nije osoba koja je vladala informacijama.
Samir Memišević je dalje nastavio da piše u svom pismu:
-Dakle u svemu je prevladao nagovor i povjerenje u Krstajića, a ponavljam Đokića nisam poznavao. Dalje navodim da je pored pomenutih i trener Slavko Petrović jedan od ljudi kojem dugujem svoj uspjeh. U cijelosti demantujem da je Đokić zaslužan za bilo kakav uspjeh u mojoj karijeri, te navođenje nekih citata i rečenica nema veze sa istinom. Ja nisam osoba koja pije, te ovakve izjave: “da kroz dvadesetak godina mogu da sjedim na gajbi i ispijam pivo ispred neke prodavnice”, samo govore o Đokiću kao treneru i pedagogu. Tačno je da sam radio naporno i posvećeno, ali prema savjetima Krstajića, a ne prema savjetima Đokića. Ispada kao da je Đokić bio u Radniku u vrijeme dok sam ja igrao, a ne Krstajić i Tomić. Đokiću poručujem da je tačno da zbog primanja koja mi je ponudio Groningen ne bi mogao dobiti radnu dozvolu pa se zbog toga Radnik odrekao obeštećenja u korist svog bivšeg fudbalera, a ja sam ličnim sredstvima klubu vratio obeštećenje i ne vidim šta je tu sporno, izuzev da se moji ugovori objavljuju, o čemu ću preduzeti dalje korake. Ovim putem ističem da procenti koje navodi Đokić nisu tačni, već su na insistiranje Krstajića promijenjeni, pošto su željeli što veću dobit za Radnik.
Na kraju je Samir Memišević napisao i ovo:
–Đokić navodi da sam iznio sličnu verziju priče u izjavi za sportsport.ba pa predlažem Đokiću da još jednom presluša izjavu na koju se poziva i o tome ne želim polemisati. Na kraju ponavljam Boru Đokića nisam poznavao, smatram nekoretnim date izjave, a ovim putem želim se posebno zahvaliti Krstajiću i Tomiću što su me preporučili i doveli u Radnik. Posebno se zahvaljujem Krstajiću koji mi je prenio mnoga svoja iskustva koja su nekada bila gorka, ali slatka, međutim sva u cilju kvaliteta mene kao igrača, ali i stvaranja uslova za Radnik svom gradu ponudi kvalitetan fudbal.Želim se zahvaliti navijačima Radnika, kao i građanima i istaći da će Radnik uvijek ostati moj klub prema kojem gajim posebne emocije. I za razliku od Đokića mislim da Radnik ne čeka crna sudbina ukoliko i druge uprave budu radile kao što je to bila uprava na čelu sa Mladenom Krstajićem.
