Najveća laž proteklog rata je “zvanična” istina o Srebrenici. Tvrdnja o genocidu zasniva se na laži o mjestu i načinu stradanja pripadnika 28. divizije tzv. Armije BiH, a ne na broju, tvrdi to u svojim dokumentima advokat Slobodan Perić.
Dvostruki aršini i više su nego očigledni. Najveće licemjerstvo vidi se upravo na primjeru srpskih žrtava iz Srebrenice za koje svi kažu da su stradali u selima oko Srebrenice. Međutim, priča je potpuno drugačija kada se spominju muslimanske za koje, kako kaže, svi tvrde da su stradale u Srebrenici što nikako nije tačno.
Svi Srebreničani, piše u dokumentu, koji su poginuli u borbama, ili su zarobljeni stradali su tokom proboja kolone prema Tuzli van Srebrenice i zaštićene zone. Osim toga, radi se o vojnicima 28. divizije tzv. Armije BIH.
– Dva mjeseca prije napada srpskih snaga na Srebrenicu pripadnici 28. Divizije tzv. Armije BiH iz zaštićene zone Srebrenica svakodnevno su izvodili diverzantska dejstva na području pod srpskom kontrolom i uglavnom ubijali ponekog srpskog civila ili minirali ili zapalili poneki objekat, sve u cilju odvlačenja i slabljenja srpskih snaga oko Sarajeva gdje su muslimanske i hrvatske snage u to vrijeme planirale veliku ofanzivu. Kada je srpska vojska ušla u Srebrenicu muslimanske snage nisu pružile nikakav otpor već su prije toga poslali civilno stanovništvo, žene, djecu i starce u Potočare gdje je bio smješten holandski bataljon UNPROFOR-a, a pripadnici 28. divizije, njih oko 5.800 i isto toliko civila krenuli su iz mjesta Šušnjari u proboj prema Tuzli. Ovu kolonu srpske snage otkrile su tek sutradan tj. 12.07.1992. i četiri dana vodile borbe sa njima. Dakle, u Srebrenici, Potočarima kao ni na cijelom području zaštićene zone Srebrenice, niko nije streljan niti zarobljen – piše u dokumentu.
Zbog toga je rezolucija o Srebrenici atentat na srpski narod i istinu, kaže i profesor Zoran Avramović. U potpunosti se izgubilo značenje termina genocid. U samom 20. vijeku pojašnjava, postoji nekoliko primjera genocida, a jedan takav je Hitlerov nad Slovenima i Jevrejima. Zbog toga je Srebrenicu sa tim nemoguće porediti.
– Da li je moguće da neko podigne taj događaj na nivo Ujedinjenih nacija, a svi ovi drugi genocidi su kao pod tepihom i to vrijeđa prije svega naučnu misao, dostojanstvo nacije, moral i znanje – smatra Zoran Avramović, sociolog iz Beograda.
Nikada nećemo prihvatiti najavljenu rezoluciju o Srebrenici jer su Srbi, srpski vojnici, branili svoj narod i srpsku zemlju poruka je boraca. Muslimani su kažu izginuli u borbi, a srpski vojnici su podnijeli ogromne žrtve braneći svoju zemlju.
– Uporno pokušava da se stvori narativ da nas neko ubijedi da smo mi genocidna nacija da smo mi genocidan narod, a u stvari postoji samo jedna istina koja je za nas prihvatljiva. Postoji istina da je ovdje bio građanski rat koji mi nismo nametnuli već neko drugi – izjavio je Radan Ostojić, predsjednik BORS-a.
– Ja kao komandant to ne mogu prihvatiti nikako da sam se borio i toliko žrtava podnio da me sada zovu genocid zato što sam se borio na svojoj zemlji – kaže Borivoje Đokić, ratni komandant VRS.
Srbi su zavjetni narod koji počiva na žrtvi jer je samo u prošlom vijeku bio podvrgnut nedvosmislenom genocidu i to svima treba da je jasno. Vidljivo je i da rezolucija dolazi u zanimljivom istorijskom trenutku pritisaka na Republiku Srpsku. Ujedinjene nacije zbog toga ne smiju biti predmet zloupotrebe lobističkih grupa i određenih zemalja, jasna je poruka.
(atv)
AKO STE PROPUSTILI:
