“Nisi bogat koliko imaš novaca, već koliko dobrih ljudi poznaješ” – stara je narodna mudrost u čiju istinitost se ovih dana najbolje mogao uvjeriti Brčak Sakib Husić, inače penzioner koji živi u Austriji.
Nakon što je po dogovoru preuzeo naručenu pošiljku od servisa Brze pošte ispred zgrade brčanske Elektrodistribucije Sakib se zaputio prema centru grada. No ubrzo je shvatio da mu nema novčanika, pa se ponovo vratio na mjesto gdje je vjerovao da ga je izgubio. Kada ga nije našao, obratio se portiru u zgradi Elektrodistribucije, ali brzo je dobio odgovor da niko nije prijavio pronađeni novčanik.
Samo nekoliko minuta prije Sakibovog povratka na mjesto gubljenja novčanika, studenti treće godine obližnjeg Ekonomskog fakulteta, Univerziteta Istočno Sarajevo Jasmin Avdić, Dragana Rokvić, Abdulah Kadić i Jovica Bričić iskoristili su pauzu na predavanjima da bi otišli do obližnje prodavnice. Nisu ni slutili da će se samo za par minuta naći pred toliko ozbiljnom životnom odlukom.
Ispred sebe odjednom su ugledali novčanik na trotoaru. Prilično zbunjeni, prvo su ga otvorili da bi pokušali da saznaju identitet njegovog vlasnika.
Abdulah kaže da mu je prvo palo na pamet, šta bi bilo da je on izgubio novac, kako bi se osjećao.
“Iako svima nama treba novac, ipak čvrsto sam odlučio da nađemo vlasnika, ali sam čekao da vidim šta će moje kolege reći, jer svi smo ga zajedno pronašli”, priča Abdulah.
“Ni ja ni u jednom trenutka nisam bila u dilemi, i mislim da ne bi mogla zaspati da samo podijelili novac, a vjerujem isto I za svoje kolege”, kaže Dragana, dodajući da su se brojne misli rojile u njenoj glavi: Koliko je tome nekom potreban taj novac? Da li je možta trebalo da vrati kredit? Možda mu je neko u porodici bolestan I treba mu za operaciju?
Za razliku od ovih mladih ljudi Sakib Husić bio je u sasvim drugim razmišljanjima. U novčaniku su mu ostali svi lični dokumenti, bez kojih ne bi mogao da se vrati za Austriju. Neprilike su mogle doći i zbog velikog iznosa novca koji je bio u novčaniku, jer je bio svjestan da nerijetko nalazač da bi sakrio trag baci ili uništi dokumenta a uzme novac.
I dok je razmišljao da provjeri i na Ekonomskom fakultetu, da li je neko prijavio da je pronašao novčanik, prišla su mu tri nepoznata mladića i jedna djevojka i upitali ga, da li je on Sakib Husić, a kada im je potvrdio pitali su ga da li je nešto izgubio. Potom su mu predali novčanik i zamolili ga da provjeri da li je sve na mjestu, a Sakip je ne brojeći novac izvadio nekoliko novčanica i podijelio im.
“A onda sam dobio neki čudan osjećaj, kao da sam se ponovo rodio, a u isto vrijeme mi je bilo drago što sam upoznao te mlade ljude, te momke i djevojku u svoj mojoj nevolji. Taj postupak, što su oni uradili ne dešava se često. Ne mogu im nikada dovoljno zahvaliti, pamtiću ih dok sam živ”, kaže Sakib vidno uzbuđen.
Jasmin Avdić kaže da ne može opisati sreću koju je osjetio kada je vidio radost na licu ovog gospodina.
“Moram biti iskren, ovaj gospodin nas je dobro nagradio, mada nismo računali na to”, priznaje Jasmin.
Profesorka sa Ekonomskog fakulteta doc. dr Renata Lučić kaže da su za ovo što su njeni studenti pokazali dolazi od kućnog vaspitanja i da su za to zaslužni njihovi roditelji, ali da su svi na fakultetu ponosti što imaju ovakve studente.
“Zaista sam oduševljena svojim studentima i njihovim ovakvim gestom. U vrijeme kada su nam moralne vrijedosti skoro dotakle dno, oni su svijetal primjer kako bi smo svi trebali da se ponašamo i odnosimo jedni prema drugima”, kaže Lučić.
Jasmin Avdić, student je treće godine, živi sa samohranom majkom, a Dragana Rokvić potiče iz skromne porodice gdje su joj oboje roditelja nezaposleni.
Njihov kolega Abdulah Kadić, sin je oca penzionera i majke domaćice. Sa njima je bio i Jovica Bričić koga nismo imali priliku da upoznamo, ali su njegove kolege ispričale sve najbolje o njemu.
Za razliku od studijskih ispita, koje profesori zakazuju, ispit iz poštenja život postavlja bez ikakve najave. Ovo četvoro mladih ljudi su ga položili sa čistom desetkom.
