Čudo koje se dogodilo u dubrovačkoj porodici Brković prije četiri godine, baš na Svetog Nikolu, i dan-danas se prepričava.
Zahvaljujući prisebnosti mlade mame Žane, koja je tada imala 24 godine, tromjesečni Romano ostao je živ, pisao je tada zagrebački 24sata, a priča je izazvala interesovanje čitavog regiona.
– Na Svetog Nikolu u 16.30 sati podojila sam ga i otišla u kuhinju da napravim dohranu. Čula sam čudan zvuk, kao blagi kašalj, i dojurila u sobu. On se gušio. Počela sam da ga lupkam po leđima, stavila ga preko koljena, a on je počeo da prevrće očima. Davala sam mu vještačko disanje usta na usta i opet ništa, ni pulsa. Zgrabila sam ga ti bosa i u pidžami izjurila na ulicu i zaustavila prvo vozilo koje je naišlo”, ispričala je tada Žana.
U autu je bio bračni par, a saputnica Gracijela odmah je uzela Romana u naručje pokušavajući da ga oživi, u isto vrijeme smirujući i hrabreći Žanu.
Dojurili su do bolnice, a medicinske sestre bebu su uzele iz majčinih ruku i pozvale doktore, koji su otpočeli borbu za dječakov život. Imao je konvulzije, ali su mu lijekovima stabilizovali napade i pozvali helikopter da ga prebaci u KBC Split.
“Prema stepenu ukočenosti i zjenicama bio je bez kiseonika deset minuta, a meni je to trajalo kao godina”, govori ova samohrana majka dodajući da ne zna kako je ostala pribrana.
“Kad je helikopter stigao, nisu mi dali da idem s njima. Ujutru sam uzela uput da budem na odeljenju s njim kao majka dojilja. Svakih 10 minuta zvala sam dr Žitko, koja ga je primila, da provjerim da li je živ”, prisjeća se Žana.
Romano je bio u inkubatoru, priključen na aparate koji su mu održavali vitalne funkcije. Bio je u komi kako mu mozak ne bi oticao i kako bi se lakše oporavio.
“Stala sam kraj inkubatora i šaputala mu, a on je počeo da mrda. Onda su mu ljekari pojačali dozu da se tri dana ne budi iz kome. Rekli su mi da budem spremna na posljedice, ali kako se čini, sve je u redu. Smije se, hvata igračkice, normalno reaguje i komunicira. On je moj mali heroj”, pričala je tada Žana, koja je u bolnici bila sa sinom više od dvije nedjelje.
Kaže da ju je strah kako će pobijediti samu sebe kad ostane s njim sama kod kuće.
“Naći ću način da savladam sve svoje strahove. Svi nalazi su super. I ljekari su iznenađeni. Čeka nas još magnetna rezonanca i kući bismo trebali oko Nove godine. Naravno, čekaju nas redovne kontrole. Ali najgore smo prošli, preživeo je i hvala ljekarima, svima koji su pomogli”, kaže majka i zahvaljuje svima koji su joj pritekli u pomoć.
