Bogatstvo, raznolikost i kreativno stvaralaštvo može se vidjeti u Muzeju Semberije u Bijeljini, mjestu koje je riznica kulturno-istorijskog naslijeđa, čuvar sjećanja i ustanova koja daje specifičnost našoj sredini.
O kulturnoj baštini i mogućnosti njene prezentacije kroz različite aktivnosti i oblike kulturnog života razgovarali smo sa direktorom Muzeja Semberije Momčilom Koprivicom koji je na čelu ove ustanove od 2015. godine.
Gospodine Koprivica, možete li nam ukratko predstaviti ustanovu kojoj ste na čelu?
– Muzej Semberije je prva, možda i glavna ustanova kulture u našem gradu. Osnovan je Odlukom Skupštine opštine Bijeljina 1970. godine s ciljem da pronalazi, prikuplja, čuva i javnosti prezentuje bogatu kulturno-istorijsku baštinu Bijeljine i Semberije. Dodatnu prednost mu daje i činjenica što se nalazi u jednoj od najstarijih zgrada u Bijeljini, samo Crkva Svetog Đorđa je građevina starija od naše zgrade. Crkva je sagrađena 1872., a zgrada Muzeja, koja ima bogatu prošlost, sagrađena je i useljena između 1874. i 1976. godine, kao centralna administrativna zgrada, tada nazvana Konak.
Od osnivanja, 1970. godine, muzej je do 1998. godine finansiran iz republičkog budžeta, a od tada do danas iz budžeta grada Bijeljine. Jedini smo muzej u Republici Srpskoj koji nikakva sredstva ne dobija iz republičkog budžeta, a mada nismo formalno-pravno registrovani kao regionalna matična ustanova, suštinski pokrivamo prostor grada Bijeljine, te opština Ugljevika, Lopara, Zvornika, Osmaka, Šekovića, Vlasenice, Milića, Bratunca i Srebrenice. Ustanova je opšteg tipa, što znači da njeguje sve osnovne muzejske discipline i ima tri stalne postavke za arheologiju, istoriju i etnologiju, kao i odgovarajuće depoe ovih osnovnih muzejskih zbirki, a posjeduje i umjetničku i prirodnjačku kolekciju. Muzej posjeduje stručnu biblioteku, fototeku i hemeroteku. Dakle, u Muzeju Semberije kompletno su zastupljene edukativna, zabavna, naučna i izložbena komponenta, kao u svim muzejima opšteg tipa.
Koliko je izazov, a koliko odgovornost biti direktor Muzeja Semberije?
– Ova dva pitanja u jednom su usko povezana, imaju jedan zajednički odgovor- onoliko koliko se povećava izazov, adekvatno tome se povećava i odgovornost. Izazovi se javljaju samom činjenicom da se uloga muzeja mijenja. Muzej pokušava pronaći svoje mjesto u savremenom društvu koje se nalazi pred izazovima vrtoglavog tehničko-tehnološkog napretka i drugih društvenih promjena. Mi u muzeju smo u stalnoj potrazi za interaktivnijim, fleksibilnijim i mobilnijim pristupom zajednici i našoj publici. Naš muzej sve više postaje kulturni centar, iznalazi načine da privuče što više posjetilaca i da na adekvatan način predstavi svoje zbirke, svoje nasleđe. Čuvajući tradiciju za nove generacije koje dolaze. Kada sagledamo sve navedeno tada ni odgovornost direktora nije mala.
Poslednjih godina Muzej Semberije je skrenuo pažnju javnosti brojnim, atraktivnim programima, dinamičnim pristupom i privlačenjem publike. Koje projekte i aktivnosti možete izdvojiti kao najuspješnije i da li ste zadovoljni brojem posjetilaca?
– Najviše pažnje među stručnom i opštom javnosti izazvalo je novo arheološko nalazište, tačnije, lokalitet Muharine, na imanju Poljoprivrednog dobra ,,Semberija“, koje smo u saradnji sa austrijskim državnim institutom OREA iz Beča istraživali u novembru 2018. godine. Zapravo, istraživali smo zemaljske humke, a ukopi su vršeni u periodu od eneolita do srednjeg vijeka. Najinteresantniji nalaz je grobnica koja datira unazad 4000 godina. Inače, posljednjih godina imamo zaista atraktivne programe kojima privlačimo i animiramo naše posjetioce. U prosjeku imamo 12 izložbi u toku godine, to su tematske, istorijske, umjetničke, likovne i izložbe vezane za neke događaje. Organizujemo i promocije knjiga, kao i neke manifestacije zabavnog karaktera. Posebnu pažnju i veliku posjećenost bilježimo tokom Noći muzeja, manifestacije koju organizujemo svake godine.
Muzej se bavi izdavačkom djelatnošću i organizacijom tematskih izložbi. Koje od njih se već postale tradicionalne?
– Jedna od zadaća Muzeja Semberije je i izdavaštvo. U posljednje dvije godine bili smo izdavači nekoliko knjiga koje se bave problematikom od opšteg interesa. Svake godine publikujemo prateće kataloge određenih izložbi, kao i informativne trolisnice, plakate i pozivnice za izložbe. Za 2020. godinu pripremamo drugo izdanje Dnevnika Rodoljuba Čolakovića koje je već spremno za štampu. Od izložbi, sada već tradicionalno organizujemo Majsku smotru likovnog stvaralaštva učenika osnovnih škola sa područja Semberije, Majevice i Posavine, zatim Vaskršnju izložba Udruženja likovnih umjetnika ,,Sveti Luka“, kao i samostalnu izložbu pobjednika Bijeljinskog bijenala.
Kako ocjenjujete posjetu u Muzeju Semberije? Koliko tu ima turista, koliko domaćih posjetilaca? Kako privući više ljudi da dođu u muzej?
– Imajući u vidu da Bijeljina ima više od 100.000 stanovnika, posjeta našoj ustanovi sigurno bi trebala biti mnogo brojnija i masovnija. Kada su u pitanju posjete ljudi iz drugih sredina, onda to više zavisi od turističkih operatera, nego od nas samih. Posljednjih godina imamo dobru saradnju sa Turističkom organizacijom Bijeljina koja je u program posjeta stavila i naš muzej. Istakao bih da bilježimo stalni porast broja učenika osnovnih i srednjih škola Republike Srpske, broj posjeta djece predškolskih ustanova, kao i organizovane turističke grupe iz okruženja.
Koji su najveći problemi i ograničenja za funkcionisanje Muzeja Semberije (tehnički, finansijski ili neki drugi)?
– Prije svega uvijek glavni i ograničavajući faktor je finansijski. Muzej dijeli sudbinu društva u kojem živimo, uklapamo se u mogućnosti koje nam pruža naša lokalna zajednica. Pored toga, i putem raznih projekata na koje apliciramo nastojimo da uradimo nešto što je od vitalnog značaja za našu ustanovu. Tako smo u posljednje dvije godine uspjeli rekonstruisati arheološku salu i kompletno osvjetljenje u Muzeju.
Šta biste izdvojili kao najvredniji predmet među zbirkama u Muzeju Semberije?
– Sama činjenica da u Muzeju sakupljamo, čuvamo i izlažemo predmete od neolita do danas, teško je izdvojiti koji su predmeti najvredniji. Svaki takav ima svoju težinu i vrijednost, jer svjedoči o vremenu iz kojega potiče, ovdje se čuvaju običaji, tradicija i istorija.
Nalazi li se Muzej Semberije u adekvatnim prostorijama i kako boboljšati uslove rada?
– Na početku našeg razgovora sam rekao da se Muzej Semberije nalazi u najstarijoj zgradi u Bijeljini, to nam je sa jedne strane prednost, dok sa druge strane predstavlja potrebu za stalnim ulaganjem. Što se tiče izložbenog prostora, sadašnje stanje je zadovoljavajuće, jer su prostorije prilagođene postojećim zbirkama i stalnim postavkama. Nemamo dovoljno kancelarijskog prostora za adekvatan stručni rad naših kustosa.
Koliko je uopšte muzejska kultura kod nas izgrađena?
– Muzejska kultura je kompleksna, ona je spoj tradicije, običaja i istorije. U okvirima takvog kulturnog prostora muzej prikazuje tradiciju, čuva i prezentuje materijalnu i nematerijalnu baštinu. Muzej kao takav bi trebalo da bude centar kulture u jednoj zajednici i upravo zbog toga mi u Muzeju Semberije nastojimo da tako i bude.
Srpska info
