Kraj prošle i početak ove godine obilježio je svakako i slučaj otmice 12-godišnje Monike Karimanović, koju je 20. decembra na prevaru kidnapovao serijski silovatelj i pedofil Ninoslav Jovanović iz Malče kod Niša. Mediji su ga prozvali Malčanski berberin, jer je svoje žrtve šišao.
Ovaj psihopata danima je izmicao policiji, a djevojčica je 29. decembra spašena zahvaljujući vlasniku kuće u Pasjači, koji ga je, zajedno sa svojim sinom, omeo u njegovoj nakani da odvede djevojčicu sa sobom.
Bitna saradnja s građanima
Više stotina pripadnika žandarmerije u potrazi je za Jovanovićem, koji je poručio da ga živog neće uhvatiti. U selima gdje se krije, mnogo je napuštenih kuća u kojima može da boravi. Sumnja se da je naoružan nožem, ali nije isključeno da ima i vatreno oružje.
Djevojčica je devet dana mučena, a po pronalasku je zadržana u niškoj bolnici zbog teških psihičkih trauma koje je proživjela. Jovanović je već osuđivan i zbog silovanja je proveo 12 godina u zatvoru, od 2006. do 2018. Po izlasku iz zatvora vrlo brzo je ponovo pritvoren zbog seksualnog uznemiravanja putem društvenih mreža, a oslobođen je u martu 2019.
Kad se ovakve stvari dese, policija nema čarobni štapić pa da odmah pronađe bjegunca, napominje penzionisani inspektor Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo Mićo Letić, ukazujući na činjenicu da je od velikog značaja saradnja policije s građanima, koji u takvim situacijama pomažu. To je stvar prevencije, koja se s građanima mora godinama graditi.
– On je, koliko sam upućen, dugo pripremao stupice i odstupnice boravišta s tom djevojčicom. Osmišljavao je i druge stvari kako bi zavarao trag sigurnosnim službama i izbjegao sam čin hvatanja. Kad neko ima vremena da to organira, onda je nekome ko je nepripremljen, teško takvu osobu lišiti slobode – kaže Letić.
On upozorava da je i u Bosni i Hercegovini mnogo takvih, podvojenih ličnosti kao što je Malčanski berberin te da mora postojati jedinstven registar pedofila koji su procesuirani.
Moraju biti pod nadzorom
– Danas u BiH imate osoba koje su počinile takva ili slična krivična djela, izdržali kazne i, naravno, ponovo mogu zasnovati radni odnos. Oni svoju struku i zanimanje prilagođavaju tako da imaju kontakt s djecom. Ono što je elementarno, a sistem u Srbiji i BiH je propustio, jeste uvođenje jedinstvene baze pedofila, čime bi se isključila mogućnost njihovog zapošljavanja u obrazovnim i drugim institicijama gdje mogu doći u dodir s djecom – navodi Letić.
Kako kaže, u BiH ne postoji postpenalni pristup i prihvat takvih osoba nakon što izađu iz zatvora. Pedofili moraju biti pod stalnim nadzorom i kontrolom te se adekvatno liječiti kako ne bi ponovili isto djelo.
– U BiH, kad pedofil izdrži kaznu, nigdje ga niko ne evidentira i, naravno, niko se ne brine čime se bavi, gdje je i šta radi. Tada dolazimo u začarani krug, u jednu narušenu sigurnosnu situaciju, kad djeca ostanu prepuštena takvim ličnostima da ih iskorištavaju i zlostavljaju, kao što je ovaj slučaj u Srbiji. Kod nas sistem ili ne želi ili ne zna da se odupre. Potrebne su osnovne i najnužnije preventivne mjere, a da ne govorio o sekundarnoj i drugim prevencijama – ističe Letić.
Paravinja uhvaćen kod Srpca
Velika potraga u Hvatskoj, koja se preselila u BiH, desila se 2011. godine, kada se hvatao silovatelj Dragan Paravinja, koji je svoju žrtvu, maloljetnu Antoniju Blače (17) usmrtio nakon pokušaja silovanja. Antonija je izašla iz svoje obiteljske kuće u okolici Drniša 7. juna 2011. godine oko 8.30 sati i nikad se više nije vratila. Djevojku su posljednji puta vidjeli oko 10 sati na Čikolskom mostu, gdje je stopirala u smjeru Splita.
Kasnije se ispostavilo da ju je povezao svojim kamionom upravo Dragan Paravinja. Tada je počela jedna od najvećih potraga u povijesti Hrvatske. Policija je 22. juna zaustavila plavi kamion kod Svetog Roka, koji je bio jedino vozilo koje se poklapalo sa snimcima i signalom mobitela nesretne djevojke. Dragan Paravinja (48) u bijegu je spas pokušao pronaći u BiH, gdje je prešao tako što je preplivao Savu.
Pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske ubrzo su ga locirali te opkolili 24. juna u Donjim Srđevićima kod Srpca, gdje je i uhapšen. Ispostavilo se da je za Paravinjom na Sokocu raspisana potraga zbog pokušaja silovanja. Nakon suđenje na Sokocu, Paravinja je izručen Hrvatskoj, gdje je pravosnažno osuđen na 20 godina zatvora. Ostaci mlade Antonije Blaće pronađeni su tek u novembru 2012. godine.
Janković ranije osuđivan
Nedavno je potvrđena optužnica Okružnog javnog tužilaštva u Doboju protiv Vida Jankovića (36) iz Modriče zbog krivičnog djela obljube nad djetetom mlađim od 15 godina. Janković je 2016., nakon što je priznao krivicu, osuđen na šest mjeseci zatvora zbog obljube nad mentalno zaostalom S. B. Ona je kao maloljetnica bila u vezi sa trojicom muškaraca te je rodila tri bebe, koje su ubijene. Zbog ubistva te zbog poticanja na ubistvo beba, njena majka Vojkana Bogojević osuđena je na šest godina zatvora.
Pedofil iz Cazina
Senad Mustedanagić, pedofil iz Cazina, otkriven je 2010. godine nakon što je njegov tada 14-godišnji učenik odlučio prekinuti svoju šutnju te je svojim roditeljima ispričao kako ga je trener košarke zlostavljao. Nakon jednomjesečnog pritvora, pušten je na slobodu, što je iskoristio da pobjegne u Zagreb, gdje se infiltrirao u školu Bilijarskog kluba Zagreb kao instruktor i ponovo se našao u okruženju dječaka.
Nije mu dugo trebalo da pronađe nove žrtve. Ovog puta je, pod prijetnjama, iskoristio trojicu dječaka od 12 godina, a nad njima je vršio sve moguće bludne radnje. U Zagrebu je zbog toga osuđen na 16 godina zatvora, a poslije je osuđen i u Kantonalnom sudu u Bihaću na 12-godišnju robiju.
Dobio 15 godina
Dragiša M., pedofil iz Banje Luke, 18 mjeseci je spolno napastvovao svoju maloljetnu kćerku, koja je s teškim povredama debelog crijeva i teškim psihičkim traumama hospitalizirana u Kliničkom centru Banja Luka. Pravosnažno je osuđen na 15 godina zatvora. On je spolno nasilje nad kćerkom počeo kad je ona imala šest godina i šest mjeseci.
