Važna je odluka Vlade Republike Srpske o proglašenju lokaliteta „Gromiželj“, kod Bijeljine, za zaštićeno stanište – kaže ponosno profesor dr Milenko Đurčić
Važna je, dragocjena, višestruko korisna i nasušno potrebna odluka Vlade Republike Srpske, o proglašenju lokaliteta „Gromiželj“, kod Bijeljine, za zaštićeno stanište, među kojima je još šest, koji su, upravo, dobili taj status, pa ih je sada 26 u RS – kaže ponosno profesor dr Milenko Đurčić.
Đurčić je jedan od najuglednijih univerzitetskih profesora, ne samo u Republici Srpskoj već i u BiH. Postao je čuven, ne samo po sjajnim predavanjima na Pedagoškom fakultetu Univerziteta Istočno Sarajevo, već i po neprestanom istraživačkom radu u prirodi, jedinstvenim muzejom na otvorenom i zatvorenom prostoru u rodnom Velinom Selu, nedaleko od Save i Drine, kao i po poznavanju najmanje 100.000 raznih biljki „u glavu“.
Profesor Ćurčić kaže da je ovakva odluka očekivana i da je ostvaren san svih istraživača, na čelu sa njim, kao i da „Gromiželj“ i sve ono u njemu i oko njega to zaslužuje.
Ovo stanište je u profesorovom rodnom mjestu, Velinom Selu, kod Bijeljine. Jako ga je ta lokacija privlačila, kaže, još kao dječaka, dok nije ni pomislio da će biti značajan srpski i biolog u SFRJ, koji je studije biologije, postdiplomske i doktorske studije završio u Beograd.
U rodnom selu, samo malo dalje od svoje kuće, profesor brine o prirodnom staništu Gromiželj za čije se ime na karti najznačajnijih na planeti, po velikom broju registrovanih ugroženih biljnih i životinjskih vrsti, sam potrudio.
To je, danas, nedaleko od ušća Drine u Savu mjesto koje posjećuju biolozi sa svih meridijana.
– U močvari Gromiželj ustanovili smo postojanje ribice umra krameri, poznate u narodi kao mrguda, čija je evolucija počela prije 400 miliona godina- priča ponosno profesor Ćurčić. -Kad mi je, prvi put pokazao, Žarko Vikić, profesor fizičkog, odmah sam znao da je riječ o blagu koje mora da se zaštiti, što smo narednih godina i učinili. U međuvremenu, na moju inicijativu, svesrdno se uključio Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa, pa su, sa svojim stručnjacima, istraživali, već nekoliko godine, močvaru Gromiželj, gdje su identifikovali više od 450 vaskularnih(viših) biljaka i na desetine životinjskih vrsta, koje su na listi rijetkih, pa čak i ugroženih u Evropi i svijetu. To su baš „primjerci“ sa takozvane crvene svjetske liste.
Močvara Gromiželj je na površini većoj od 800 hektara.
– Dolazili su i dolaze mnogi istraživači iz Beograda, Novog Sada i Banjaluke, uzimaju uzorke biljnog i životinjskog svijeta i jednoglasno zaključuju da se radi o velikoj brojnosti populacije umbre kameri (mrguda) – kaže naš sagovornik.- Na ovaj način i RS dobija značajan dio zaštićenog područja, što je jedan od važnih uslova za ulazak u Evropsku uniju. O naučnom, kulturnom, turističkom, pa i privrednom značaju suvišno je i govoriti. Gromiželj zaslužuje status „ramsasrskog područja“, prema Ramskamskoj monvenciji, koja štiti sva vlažna područja u svijetu, bitna za početak života.
Voda je, podsjeća naš sagovornik, „izvor života, bez nje ni u biljnom ni u životinjskom svijetu nema razmožavanja, a Gromiželj je blagodet gdje je sve kao od Boga dato za tako nešto“.
