Na putevima u Srpskoj ovih dana je završeno posebno obilježavanje takozvanih crnih tačaka, odnosno ukupno 42 mjesta za koja je prvi put u Republici Srpskoj zvanično utvrđeno da su opasna za vožnju.
Vozači će ova opasna mjesta na putevima ubuduće prepoznavati po posebnom saobraćajnom znaku, sa žutim okvirom, uzvičnikom kao znakom opasnosti, te natpisom „opasno mjesto“ i oznakom za dužinu dionice na kojoj treba biti posebno oprezan u vožnji.
Ovakve table postavljaju se na dijelu puta u dužini do 300 metara van naselja ili 100 metara u naselju na kojem su se u posljednje tri godine dogodilo šest saobraćajnih nezgoda u kojima je neko povrijeđen ili poginuo ili bar četiri saobraćajne nesreće istog tipa.
Kako je Srpskainfo ranije pisala, ukupno 45 takvih opasnih mjesta utvrdili su u prethodnom periodu „Putevi RS“ analizirajući podatke MUP-a o saobraćajnim nesrećama koje su se na putevima u Srpskoj dogodile od 2013. do kraja 2017. godine.
Od toga su tri opasna mjesta već sanirana, dok je na ostalima ovih dana završeno označavanje posebnim tablama. Neka od tih mjesta bi u narednom periodu, takođe, trebalo da budu sanirana, ali nakon što za to budu završeni projekti i procedure.
– Ukupno 42 mesta su označena, tri mjesta su sanirana, a imamo još devet opasnih mjesta koje je potrebno u narednom periodu prioritetno sanirati, a za koje se rade glavni projekti i na osnovu toga će se ili raspisati tenderi ili će se to rješavati kroz redovno održavanje, zavisno kako će to uraditi onaj ko upravlja putevima – objašnjava pomoćnik ministra za drumski saobraćaj Nataša Kostić.
Među crnim tačkama koje bi trebalo prioritetno da budu sanirane su Piljagići na putu Banjaluka – Prijedor, Tutnjevac na putu Klašnice – Prnjavor i Ljubogošta, na putu Pale – Sokolac.
Na listi prioriteta za saniranje su i čak tri opasne tačke na magistranom putu M16, u Banjaluci i njenoj okolini – dionica Šargovac – Banjaluka (Rudarska), opasno mjesto Banjaluka (Rakovačke Bare), zatim čvor Karanovac, opasno mjesto Karanovac, te dionica Karanovac – Crna Rijeka, opasno mjesto Šervalov Kuk.
– Na ovaj način mi smo upozorili sve učesnike u saobraćaju da su to opasna mjesta, na kojima se dešavaju nekakvi konflikti, odnosno saobraćajne nezgode. Ne mora značiti da je to opasno mjesto samo zbog karakteristika puta koje nisu dobre, već opasnost može da bude i zbog situacija. Recimo, naši magistralni putevi su takvi da imamo dosta priključaka ili skretanja prema poslovnim objektima, a dozvoljena je recimo veća brzina i onda dolazi do nezgoda – kaže Kostić.
Obilježavanje ovih mjesta će, smatraju stručnjaci, doprinijeti i da se smanji broj saobraćajnih nesreća na ovim mjestima.
– Za učesnike u saobraćaju to znači da treba da smanje brzinu kretanja i povećaju pažnju. Sljedeća faza koju očekujemo jeste da se radi na sanaciji ovih identifikovanih opasnih mjesta, gdje su najteže posljedice nezgoda, odnosno da se uradi analiza i utvrdi zašto se tu dešavaju te nesreće, kao što je recimo Tutnjevac, i onda da se ide sa građevinskim mjerama da se otklone nedostaci i da to više ne bude opasno mjesto. Sve to, naravno, u skladu sa raspoloživim sredstvima – kaže direktor Agencije za bezbjednost saobraćaja Milija Radović.
Po njegovim riječima, novac za to postoji, jer je propisano da upravljač puta izdvaja 5 do 10 odsto sredstava od putarine koja se plaća prilikom registracije vozila za analizu i sanaciju opasnih mjesta, a to je oko 1,5 miliona KM godišnje.
Kružni tokovi umjesto opasnih mjesta
Jedno od tri do sada sanirana opasna mjesta na putevima u RS bilo je Rebrovac, na dionici puta M-4 Banjaluka – Pijaca, gdje je nedavno izgrađena kružna raskrsnica. Drugo poznato opasno mjesto u blizini Banjaluke bili su Glamočani, na putu M-16 Klašnice 2 – Šargovac, na mjestu sa kojeg su prije nekoliko mjeseci konačno uklonjene nepotrebne naplatne kućice, gdje je bilo saobraćajnih nesreća i sa poginulim i teško povrijeđenim. Izgradnjom kružne raskrsnice je sanirana i crna tačka u Dobrinji, na putu R-446 Kula – granica RS.
Sve ovo je predviđeno Zakonom o bezbjednosti saobraćaja na putevima RS, koji je donesen još 2011. godine.
– Zakonom je to sve propisao, da onaj ko upravlja putevima mora i da prati stanje bezbjednosti na njima, da analizira i identifikuje opasna mjesta i preduzme mjere, ali to nije bilo moguće uraditi dok se nisu uvezale baze podataka o saobraćajnim nezgodama i stvorili svi preduslovi. Zato je to trajalo, sada imamo sve uslove da identifikujemo opasna mjesta i da prema onome kako je propis predvidio radimo sanaciju ili samo obilježavanje ili rekonstrukciju i slično – kaže Nataša Kostić.
