Smanjen rod, a povećani troškovi proizvodnje odrazili su se na cijene povrća u Semberiji, koje je ove godine skuplje u odnosu na prošlu. Dok se poljoprivrednici nadaju da će se zadržati postojeće cijene, domaćice računaju da li se isplati ulagati trud u spremanje zimnice.
Mnogi će, tvrde, odustati od višegodišnje tradicije te kupiti gotovu zimnicu. Povrtari tvrde da je, zbog nesigurnog tržišta i gubitaka, proizvodnja povrća u Semberiji posljednjih godina smanjena za skoro 40 odsto, a manja ponuda uzrok je povećanja cijena. Proizvođači paprike s mukom su sačuvali ovogodišnji rod. Prinos je, kažu, manji od očekivanog, pa se nadaju da će gubitak nadoknaditi većom cijenom, koja varira u zavisnosti od ponude i potražnje.
Cijena crvene paprike kreće se od marku i po do dvije, a žute paprike koštaju marku. Milenko Mijatović iz Međaša kaže da godina nije bila povoljna za proizvodnju povrća. – Smjena kiše i tropskih temperatura obilježila je proljeće. Biljke su odbacivale plodove, a onda su se pojavili i insekti. I na kraju, kad i proizvedemo ne može da se proda. Uguši nas uvoz. Gdje god pogledate paprika iz Srbije, a naša propada – kaže povrtar. Nezadovoljan je i Milorad Zarić iz Crnjelova.
– Papriku prodajem za marku, kilogram krompira za 40 pfeniga. U šest ujutro sam na kvantašu. Zna se desiti da čekam više od 12 sati pa ne prodam nego vratim kući. Nekad se dosta roda i baci jer se ošteti u transportu – priča ovaj domaćin. Iako je sezona pripreme zimnice, potražnja je mala. – Nekad se spremao ajvar, pinđur, paprika s kupusom, paprike s renom, kiselio se kupus. A tek džemovi. Kako koje voće pristiže, tako se sprema.
Današnje domaćice kupe tegle, dvije. Iako imaju voća i povrća na selu, puste da propadne – kaže Zarić. Karfiol košta dvije i po marke po kilogramu, patlidžan 1,20, deset kilograma krastavaca 6 maraka. Ove godine na cijeni je i kupus. Vrećica košta od 4 do 5 maraka. – Kupci se žale da je sve skupo, a ne vide naša ulaganja. Skuplja sjemena, skuplja hemija, moralo se zalivati. Čak i radnu snagu teško je naći. Naš rad niko praktično ne računa, a proljeće, ljeto i jesen provedemo na polju – kaže Miloš Nikolić iz Batkovića. Žali se i na lošu prodaju. Pazare, kaže, većinom nakupci. – Najviše oni zarade. A niti su kopali, niti špartali, niti sa zebnjom gledali u nebo – ističe Miloš. Nakupci, s druge strane, tvrde da je ponuda lošija, a cijene veće. Edin Ramčević iz Zenice godinama kupuje na bijeljinskoj kvantaškoj pijaci. – Gajbicu paradajza plaćam od 10 do 13 KM, patlidžana od 3 do 4 marke, a karton od 15 do 20 KM. Sitniji kornišoni su 6 KM, a krupni od 2 do 3 KM. Sve je skuplje od 10 do 15 odsto. Velika ponuda diktira cijene. Ali ipak zaradi se ponešto – kaže nakupac.
Ko ima baštu, isplati se
Kako cijene povrća rastu, tako se povećava i broj onih koji odustaju od pravljenja zimnice. – Dok kupim sve što mi treba i još moj trud, ne isplati se. Tegla ajvara od 8 do 10 KM. Kupim dvije, tri pa kad potrošim, domirim. Tako i sa džemovima, sokovima. Najisplativije je ukiseliti kupus – kaže Nada Sekanić. Zimnicu je praviti isplativo samo onima koji imaju svoje bašte. – Imam baštu i žao mi je da propadne. Pravim ajvar, sok od paradajza, pečem roge paprika, napravim i malo slatka od šljiva i dunja. Nisu to velike količine ali mislim da je domaće, domaće – kaže Cvija Popović.
