Dražen Karišik momak je koji motorom obilazi svijet. Piše i putopise kako bi ljudima koji planiraju slične rute pomogao da shvate šta ih čeka.
Od koje godine vozite motor i kako je došlo do toga da motorom obilazite prvo gradove Srpske, a zatim i kako je krenula avantura obilaska drugih država?
Svoje prve „korake“ na dva točka napravio sam 2004. godine, dakle prije 15 godina. Tada sam prvi put provozao Tomos T14 i od tog dana motor i putovanja su sastavni dio mog života. U početku sam se vozao sa drugarima iz kraja po Bijeljini a od 2007. godine krenuo sam da obilazim moto susrete u regionu. Na tim okupljanjima motorista imao sam priliku da upoznam veliki broj motorista koji su obišli Evropu i svijet. Slušajući njihove priče i u meni se rodila želja da i ja jednog dana obiđem sve te destinacije. Sredinom 2016. godine odvozio sam svoju prvu dalju rutu ( u Rumuniju) i od tada svake godine pravim nove ture.
Gdje ste sve stizali motorom, koja je najdalja destinacija? Možete li izdvojiti neku zanimljivu i upečatljivu situacijusa nekog od putovanja?
Do sada sam obišao 14 evropskih zemalja od kojih najudaljenija, od Bijeljine, je Švajcarska. Vozeći po zapadnoj Evropi prošao sam sve i svašta ali ipak najzanimljivija situacija koja mi se desila bila je u Srbiji. Naime, vozeći se od Ivanjice prema selu Komarani (opština Nova Varoš) navigacija me je odvela na neki zemljani put koji više liči na koziju stazu nego na put kojim treba da se kreću vozila. U jednom trenutku navigacija mi se isključila a kako je noć bila a vidljivost nikakva, nisam bio u mogućnosti da stanem i da potražim punjač. Zaustavio sam se pred jednom kućom, jedinom na tom dijelu, u nadi da će mi neko pomoći da pronađem put do cilja. I baš kad sam pomislio da nikoga nema iz kuće je izašao momak po imenu Admir. Odmah je prišao motoru i sa velikom lampom pomogao da pronađem punjač. Dok mi je objašnjavao gdje se nalazim i kako da nastavim put iz kuće je izašla njegova majka koja, naravno, nije znala ni ko sam ni šta sam ali je to nije spriječilo da mi ponudi da uđem u kući da se odmorim. I ne samo to, ponudila mi je čak i da prespavam kod njih pa da, kako sama reče, za dana nastavim putovanje. Pošto sam bio jako blizu cilja odlučio sam da nastvim dalje sa vožnjom. I onog trenutka kada sam sjeo na motor zamolila me je da sačekam još minut dva. Ni manje ni više, ona me je zaustavila da bi mi poklonila zdjelicu punu svježeg Sjeničkog sira. Za mene to je bio poklon vrijedniji i od suvog zlata.
Vi svoja iskustva sa putovanja prenosite na papir, kako ste došli na tu ideju?
To su za sada kratki tekstovi praćeni fotografijama u kojima opisujem sve ono što mi se dešavalo na putu. I dobro i loše. Sve je počelo onog trenutka kada su meni putopisi drugih motorista pomogli da organizujem putovanje i od tada se trudim da sve pređene kilometre pretvorim i u slova.
Sledećeg mjesaca, tačnije petog jula kreće nova ruta, kakav je plan, šta obilazite ove godine?
I ako sam svakog vikenda na točkovima, u toku godine gledam da napravim jednu vožnju od 10-15 dana koja će biti kruna te sezone. Ove godine plan je da se ide prvo u Mađarsku na internacionalni „Suzuki V Strom“ moto susret. Prema informacijama kojim raspolažem od organizatora biću jedini predstavnik Republike Srpske i Bosne i Hercegovine. Poslije toga slijedi povratak u Bijeljinu i nakon par dana krećem u obilazak balkanskih zemalja. Prvo se ide u Sloveniju, pa zatim u Hrvatsku. Jadranskom magistralom do Crne Gore, a onda posle Albanija i Sjeverna Makedonija. Kraj ture biće posvećen i vožnji po Srbiji. Uz Božiju pomoć u planu je da se pređe oko 3500 kilometara.
I neostvarena želja (do sada), gdje biste voljeli da stignete, motorom naravno?
Uh, odlično pitanje. Postoje mnoge destinacije koje želim da obiđem ali srce najbrže kuca kada čuje „Nordkapp“. To je najsjevernija tačka Evrope i jako bih želio da se moji točkovi dokotrljaju do tamo i da moja noga kroči na Sjeverni rt.
