Jedan nezgodan i kako će se kasnije ispostaviti, fatalan skok u more, Slavena je 2009. godine od mladića koji je aktivno igrao fudbal i trenirao odbojku u pijesku, smjestio u invalidska kolica. Povrede koje je zadobio tom prilikom bile su veoma ozbiljme.
Naime, Slaven je bio paralizovan od vrata ka dole. Ipak, kao borac i kao osoba koja je čitav život trenirala sport i bila je u pokretu, riješio je da ne odustane, te je danas, deset godina nakon nesreće koja mu je promenila život, postao jedan od zapaženijih blogera na društvenim mrežama, i jedan od rijetkih koji meridijane uspješno savlađuje iz kolica, piše Blic.
Slaven Škrobot (33) iz Zagreba, mladić je koji je svojim primkerom pokazao kako se u životu mogu prevazići i one najteže prepreke samo ako skupite hrabrosti i kažete NE crnim mislima. Kako sam voli da kaže, njegov drugi život je počeo 17.07. 2009. godine kada je prilikom naizgled bezazlenog skoka u more, završio nepokretan pošto je glavom udario u butinu prijatelja koji se takođe nalazio u vodi.
Studije ekonomije, aktivno igranje fudbala, odbojka na pijesku koju je veoma volio, sve je to bilo iza njega. A ispred? Ispred je, kako će se nakon deset godina ispostaviti, bila nevjerovatna avantura travel blogera koji obilazi svijet i svojim tekstovima oduševljava i inspiriše nekoliko hiljada ljudi, kao i posao u porodičnoj firmi.
– Nastradao sam prilikom skoka u more prije deset godina, tačnije 17.07.2009, na ostrvu Krk . Zapravo, tada nije ni trebalo da budem na moru ali me je prijatelj usput pokupio u Crikvenici gdje sam učestovao na odbojkaškom turniru. Nas četvorica prijatelja skakali smo sa mola kao i svake godine do sada. Odlučio sam da mi je dosta i krenuo napolje, ali, na nagovor prijatelja pristao sam na zadnji skok. Ideja je bila da skačemo jedan iza drugog uz puni trk sa zaletom od 25m. Ja sam bio zadnji, ugledao sam prazninu i tu sam odlučio da skočim. Nažalost, prijatelj koji je prvi skočio ostao je da roni i nisam ga vidio. U trenutku skoka, kada sam ga ugledao, jedino sto mi je prošlo kroz glavu bilo je da ne povrdim prijatelja te sam u toj milisekundi sklonio ruke i glavom se zabio u njegovu butinu. Slomio sam tako peti vratni pršljen, te sam narednih godinu dana proveo u bolnici – rekao nam je Slaven na početku razgovora.
Nakon saznanja da je nepokretan od vrata ka dole, uslijedio je preriod od 12 mjeseci koji je proveo po raznim specijalističkim bolnicama u Hrvatskoj, da bi na kraju konačno došao kući. Kako sam kaže, ideja o tome da će postati travel bloger, nije postojala ni u naznakama.
– Da mi je neko tada rekao da ću biti ovo što sam danas “travel bloger” vjerovatno bih mu rekao da nije normalan. Nikada zapravo nisam ništa pisao, a na faksu sam se užasavao javnih nastupa i prezentacija. Kao malog me je tata uvijek tjerao da pišem dnevnik kada bismo putovali ili plovili na brodu, ali za mene je to bila čista glupost pa sam se uvijek samo pretvarao da nešto pišem. I kada je sve ovo krenulo, na početku sam se užasavao same pomisli na to i dosta sam se bojao, ali uz podršku nepoznatih ljudi, kao i onih oko sebe dobio sam veliki vetar u leđa da se upustim u to – ispričao je Slaven.
– Ljudi nemaju apsolutno nikakvu percepciju kako je nekome ko putuje u kolicima i vkerujte mi to je dosta teško i komplikovano. Proke ovoga svega niko nije htio da putuje sa mnom, a sada mi se stalno ljudi javljaju za putovanja. Ali, često misle da je to samo tako ‘Ajde Slavene, idemo!’. S obzirom da ja putujem na malo ekstremnije i egzotičnije destinacije informacije su teže dostupne pa mi za organizaciju jednog putovanja treba i do par mjeseci. Puno je tu stvari koje se trebaju riješiti kao npr. kako ići na neki izlet, da li je prilagođeno, kako obavljati nuždu u wc-u, šta ponijeti sa sobom i ko će mi u svemu tome pomoći. Ne mogu da putujem sam, a takođe je teško putovati kada je samo jedna osoba sa mnom. Jednostavnije je kada nas je više jer tada lakše možemo improvizovati i biti spontaniji. Do sada me nikada ništa nije spriječilo da posjetim zemlju koju sam naumio, a vjerovatno nikad ni neće jer kada sebi zacrtam nešto što stvarno želim na kraju to i uradim – kaže odvažni Slaven.
Po povratku iz zemlje koala i kengura, Slavena čeka novi krug planiranja putovanja, pošto ima veliku želju da obiđe čitav svijet.
– Jednoga dana bih volio da obiđem cijeli svet, ali trenutno imam i prioritete. Jako me privlači jugoistočna Azija koju bih volio cijelu da obđemi. Isto to važi za Bliski istok, pogotovo Iran, u Africi to su Namibija i Egipat. Što se tiče Amerike volio bih da vidim Boliviju, Peru, Galapagos, pa i Amazon. U sjevernoj Americi voleo bih da odradim jedan kvalitetan road trip po zapadnoj obali, po Arizoni, Juti i Nebraski. U Evropi želja mi je da posjetim još Portugal, Rim, Istanbul i najviše od svega Island – otkriva svoje snove i želje na kraju intervjua Slaven.
Sudeći po njegovom borbenom duhu, vedrom karakteru i pogledu iz kojeg izbija pravi borac, sigurni smo da će Slaven ostvariti svoje snove. A ako i negde zapne, tu će do izražaja doći njegovo možda najveće bogatstvo, odnosno, djevojka Gabi, porodica i pravi prijatelji kojima može da se ponosi.Možete da nas pratite i na Facebook stranici
