Nastavnik, trener, džudista, instruktor plivanja, istaknuti sportista, humanista – sve to, ali i mnogo više je 42-godišnji Vladimir Đokić iz Bijeljine. Vladimir je čovjek koji je svoj život i karijeru posvetio djeci i širenju svijesti o značaju bavljenja najmlađih fizičkom aktivnošću i sportom. Svoje znanje i vještine nesebično prenosi i usmjerava mlade ka sportu, za koji smatra da djecu uči pravim vrijednostima. Za NoviGlas je ispričao svoju priču.
Džudo u srcu
Vladimir je rođen 1982. godine u Bugojnu. Osnovnu i srednju školu završio je u Bijeljini, nakon čega je na Fakultetu fizičke kulture u Istočnom Sarajevu stekao zvanje profesora fizičke kulture. Pored rada u prosvjeti, najprije kao nastavnik u Osnovnoj školi “Aleksa Šantić” u Ugljeviku još od 2005. godine, potom i kao direktor te obrazovne institucije, Vladimir je uspješan sportista. Već 16 godina je trener u džudo klubu “Panter” u Bijeljini, gdje sa takmičarima ostvaruje zapažene rezultate i na domaćim, ali i na internacionalnim takmičenjima.
“U svijet džudoa ušao sam još kao dijete, 1994. godine. Svoje prve korake napravio sam upravo u džudo klubu “Panter”, gdje danas treniram nove generacije i ponosan sam na mlade naraštaje koji biraju da se bave sportom. Uvijek ističem da je sport ključan za pravilan rast i razvoj, ne samo fizički, nego i za pravilan rast i razvoj ličnosti djeteta. Sport nas uči timskom duhu, disciplini, pravim vrijednostima. Baveći se sportom, najmlađi uče važne lekcije koje će im kasnije mnogo značiti u životu”, započinje priču za NoviGlas Vladimir.
O njegovoj posvećenosti sportu svjedoče i brojna priznanja koja je ostvario tokom karijere. Naime, Vladimir se našao među deset najboljih sportista grada Bijeljina, a u dva navrata dodijeljeno mu je priznanje najuspješnijeg trenera grada Bijeljina. Pored Bijeljine, priznanje mu je uručeno i u Ugljeviku za razvoj i afirmaciju sporta, te postignute rezultate u oblasti obrazovanja.
“Naravno da čovjek bude srećan kada neko prepozna njegov rad, ali ono što je još važnije jesu povratne informacije koje dobijam od roditelja, ali i od mojih nekadašnjih učenika, koji su stasali u uspješne mlade ljude. Naši džudisti ostvarili su zapažene rezultate i osvajali priznanja na domaćim, ali i međunarodnim takmičenjima. O nama najviše govore rezultati i ostvareni uspjesi i to je moja najveća nagrada. S druge strane, tu su i nove generacije koje dolaze i pružaju nam povjerenje, što me čini neizmjerno sretnim”, ističe Đokić.
Instruktor plivanja
Kao profesor fizičke kulture i sportista koji razumije važnost fizičke aktivnosti za pravilan rast i razvoj djece, Vladimir je prije više od deceniju i po, u saradnji sa opštinom Ugljevik, pokrenuo školu plivanja za osnovce, koja funkcioniše i dan danas.
Zahvaljujući Đokiću, ali i drugima koji su vodili školu plivanja proteklih godina, generacije mališana iz Ugljevika i okolnih podmajevičkih sela naučile su da plivaju upravo u okviru ove škole.
“Naš cilj je bio da animiramo djecu da savladaju plivanje jer, kako to uvijek ponavljam djeci, svaka nova naučena vještina znači i veće samopouzdanje. Drago mi je da je škola plivanja postala tradicija u Ugljeviku”, priča nam Vladimir.
Inkluzija i humanost
Vladimir je na put sporta usmjerio generacije mališana u Bijeljini i Ugljeviku. Njegova želja godinama je bila da organizuje inkluzivne treninge, a ta ideja realizovana je u saradnji sa udruženjem “Bijeljinska djeca suncokreti”.
“Prije dvadesetak godina, po završenom fakultetu, nekoliko godina sam bio dio projekta „Socijalizacija djece Republike Srpske“ koji realizuje Javni fond za dječiju zaštitu RS, gdje sam imao priliku kao sportski animator raditi i sa djecom sa poteškoćama u razvoju. Tako sam, kroz trenerske obaveze dugo razmišljao kako da organizujem inkluzivni trening džudoa za djecu sa poteškoćama u razvoju iz Bijeljine. Osnivanje Udruženja „Bijeljinska djeca suncokreti“ shvatio sam kao priliku i evo već godinu dana provodimo prelijepo vrijeme zajedno“, kaže Vladimir i dodaje da se kontinuirano edukuje o inkluzivnom džudou.
Kao instruktor plivanja pomogao je generacijama mališana u Ugljeviku i Bijeljini da savladaju vještinu plivanja, a u dva navrata ponio je i laskavu titulu najuspješnijeg trenera Grada Bijeljina.
Trener, nastavnik, direktor
Još jedna važna stepenica u karijeri za Vladimira je bilo imenovanje na mjesto direktora Osnovne škole “Aleksa Šantić” u Ugljeviku.
“Kada sam prije tri godine preuzeo rukovođenje ovom školom, kao dugogodišnji nastavnik to sam shvatio kao veliku čast, ali i odgovornost i obavezu. Zajedno sa našim nastavnim kadrom, ali i roditeljima, nastojimo da stvorimo što bolje uslove u ovoj školi i omogućimo našoj djeci kvalitetne temelje za nastavak školovanja”, kaže Vladimir.
Za kraj, ovaj svestrani čovjek poručuje – učenje nikada ne treba prestati.
“Djeci sam posvetio cijeli svoj životni put. To znači da učenje nikada ne prestaje, da uvijek treba da se usavršavamo i budemo bolji. Sticanje novih znanja i unapređenje je obaveza nas koji radimo sa djecom, bilo da je riječ o učionicama ili sportskim salama. Naša djeca zaslužuju da budemo najbolja verzija sebe, jer usmjeravanjem naše djece i ulaganjem u njih mi ulažemo u našu budućnost”.
NoviGlas
