Portal Moja Bijeljina u narednom periodu predstavlja će ličnosti koji su ostavili trag u Bijeljini, kako u sportskom, kulturnom, političkom tako i društvenom životu.
Jedanaesta osoba koju predstavljamo je ZORAN SOFRENIĆ.
1. Kako biste opisali sebe u nekoliko rečenica?
Prije svega, otac sam dva prekrasna sina. Cijeli svoj zivot sam posvetio sportu, prije svega fudbalu. Volim da kazem da sam prošao sve faze fudbala, od fudbalera, trenera, sudije, kontrolora sudjenja, sportskog radnika. Objedinjene uloge mi daju drugačiju sliku o utakmici, jer sam bio u koži svih aktera na terenu.
2. Po Vašem mišljenju, koja je formula za uspjeh?
Mislim da je život put, a ne destinacija. Kada doživite uspjeh ali i pad, ne treba se previše potresati i pridavati značaju. Pogotovo na pad ne gledajte kao neku katastrofu, nego kao učenje ili pouku. Danas je rijetkost da neko radi ono što voli i u čemu je dobar, a ja mislim da svi treba da teže da rade ono što ih ispunjava, jer je po meni baš to formula za uspijeh.
3. Da možete, šta biste prvo promjenili u našem gradu?
Bijeljina je moj grad, ovdje sam se rodio, žiivim i planiram da živim. Nemoguće je ne primjetiti kako se Bijeljina brzo širi i razvija, postaje moderan Evropski grad. To mi koji živimo tu i ne vidimo baš najbolje, mnogo puta ljudi koji dođu sa strane u posjetu ili turistički, otvaraju nam oči šta je Bijeljina sve postigla u zadnjih 20 – tak godina, kojom dinamikom se razvija. Ja pošto sam iz sportske branše, meni naravno najviše nedostaju trim staze za trčanje, biciklisticka staza, više teretana u prirodi…
4. Šta smatrate svojim najvećim uspjehom, a šta neuspjehom?
Moj najveci uspijeh u životu je moja porodica, supruga i djeca.
Ako govorimo o neuspijehu ili žalom za necim, to je svakako to što ne mogu više vremena da posvetim porodici zbog poslovnih obaveza. Živimo u takvom, ubrzanom vremenu, stalno smo u nekoj žurbi i obavezama, da ne govorim o pametnim telefonima… ne damo sebi vremena da razmislimo ko smo, i koje su nam prave vrijednosti u životu, ovo ubrzano vrijeme nas uništava duhovno, i nanosi nam veliku štetu.
5. Šta biste poručili za kraj?
Voleo bih kad bi svaki čovjek bar malo digao prag tolerancije, stiče se utisak da se ljudi ne vole, ne praštaju i ne poštuju međusobno. Pored svih podjela, i ovo nas malo što je ostalo počelo je da se djeli politički na ove ili one stranke, i stvaramo sebi neprijatelje u neistomišljenicima. Kad bi svako krenuo od sebe i bar za mali dio pokušao da to popravi, život bi nam bio ispunjeniji i duhovno bogatiji.
Izvor: mojabijeljina.com
