Portal Moja Bijeljina u narednom periodu predstavljaće ličnosti koji su ostavili trag u Bijeljini, kako u sportskom, kulturnom, političkom tako i društvenom životu.
Deveta osoba koju predstavljamo je KRISTINA KOPRIVICA. Diplomirani ekonomista, filantropa, prvi student ombudsmana Unije studenata Republike Srpske iz Bijeljine, student generacije Fakulteta poslovne ekonomije Bijeljina, Univerziteta u Istočnom Sarajevu, kćerka, sestra i unuka.
Kako biste opisali sebe u nekoliko rečenica?
-Za mene je uvijek nezgodno kada moram da pričam o sebi, ne volim to da radim. Više se vodim izrekom: „neka djela govore više od riječi“, ali ako moram sebe opisati onda često citiram moju majku koja kaže: “ Tvrdoglava, uporna, perfekcionista, svestrana i s glavom u oblacima punom misli“. Mnogi kažu spoj nespojivog, ali ja ipak mislim samo djevojka sa puno interesovanja, velikom ljubavi prema svojoj profesiji, hrpom ideja i planova koje želi da sprovede u djelo i malom zbrkom u glavi od lavine misli koje struje kroz nju, istrajna i odlučna u onom što želi postići.
Po Vašem mišljenju, koja je formula za uspjeh?
-Uvijek budite jedan korak ispred ostalih. Ako ostvarite jedan cilj, odmah postavite drugi. Ali, ne zaboravite da uvijek možete biti bolji. Budete li se pomirili sa činjenicom da ste dovoljno dobri, nikada nećete postati bolji. Uspjeh ne dolazi preko noći, on je sazdan od napornog rada, posvećenosti, učenja, ponekad žrtvovanja, ali prije svega od ljubavi prema onome što radite. U životu sam više puta izgubila, nego što sam dobila, ali ono čime sam se vodila, bilo je da nikada, ni pod kojim uslovima, ne odustanem. Smatram da je na putu do uspjeha, jako bitno da ne izgubite sebe i empatiju prema ljudima koji vas okružuju, ono ljudsko i hrišćansko u sebi, ma čime se bavili. Konstruktivnu kritiku uvažite i trudite se da nešto naučite iz nje, ne upoređujte se sa drugima i sami sebi krojite sopstveni put. Onih koji bezrazložno kritikuju će uvijek biti, ne možete svima da se dopadnete. Ako vas svi hvale, onda nešto ne radite kako treba.
Možete li nam nešto više reći o položaju studenata u našem gradu kao i o funkciji koju obavljate u krovnoj studenstskoj organizaciji „Uniji studenata Republike Srpske?“
-Slobodno mogu reći da je Bijeljina studentski grad. Na njenoj teritoriji se nalaze čak četiri državna fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu. U bliskoj budućnosti je planirana i izgradnja studentskog doma, tako da sam sigurna da je Bijeljina univerzitetski centar u nastajanju. Kada govorimo o kvalitetu studija, one su i više nego zadovoljavajuće, i što je još bitnije radi se na njihovom konstantnom poboljšanju, o čemu svjedoče i prijedlozi, na republičkom nivou, za uvođenje dualnog obrazovanja sa ciljem povezivanja teorijskog i praktičnog dijela, razmjene studenata, naučni sipmozijumi i kvlitetan profesorski kadar.
Što se tiče ombudsmanske funkcije koju obavljam u „Uniji studenata Republike Srpske“ mogu reći da sam na tu funkciju stupila prije par dana i da se iskreno nadam da ću nastaviti gdje su kolege iz prethodnog saziva stale. Pokušaću da povežem iskustvo koje sam stekla kao predsjednik studenata na mom fakultetu i član Naučno-nastavnog vijeća, sa novom funkcijom. Očekujem nastavak odlične saradnje sa kolegama studentima sa oba javna univerziteta u RS, nadležnim organima Univerziteta, te sa Vladom RS odnosno resornim Ministarstvom za naučnotehnološki razvoj, visoko obrazovanje i informaciono društvo. Očuvanje prava studenata na visokoškolskoj ustanovi je jako bitan segment studiraja, kako za samog studenta tako i za visokoškolsku ustanovu. Moram istaći, izuzetnu posvećenost i angažovanje studentskih predstavnika u jeku pandemije virusa korona, o čemu svjedoči održavanje naknadnih i dodatnih ispitnih rokova, smanjenje broja ispita kao uslov za prelazak na sljedeću godinu, odvijanje online nastave itd. Posebno me raduje činjenica da je novi Zakon o visokom obrazovanju dobio novo ruho, te da su mnogi nedostaci otklonjeni, čime je položaj studenta značajno poboljšan.
Kako izgleda radni dan osobe koja odrađuje pripravnički staž, pohađa master studije i istovremeno je studentski predstavnik ali i neko ko se bavi humanitarnim radom?
-Ključ je organizacija. Mnogi me pitaju da li imam slobodnog vremena, misleći da ga nemam, ali to nije istina. Možda ga imam manje nego što bih željela, ali svaku svoju obavezu shvatam veoma ozbiljno i trudim se da se što više posvetim da je izvršim na pravi način. Izuzetno sam zahvalna Gradonačelniku na pruženoj šansi da obavljam pripravnički staž u Gradskoj upravi Grada Bijeljina, što samo svjedoči prethodno rečenom, da je Bijeljina povoljno okruženje za mlade ljude. Školovanje nisam prekinula, te i dalje nastavljam sa master studijama koje privodim kraju. Humanitarnim radom se bavim dugi niz godina, a ne samo kao studenstki predstavnik. O njemu ne volim puno da polemišem,smatram da je to moja ljudska i moralna obaveza, a ne prostor za samopromociju. Nadam se da će sljedeći intervju biti u vezi nečega humanitarnog karaktera.
Da možete šta biste prvo promijenili u našem gradu?
-Smatram da trebamo njegovati, čuvati i cijeniti sredinu u kojoj živimo. Prostora za poboljšanje uvijek ima, i tu apsolutno nema izuzetka, pa je tako i sa našim prelijepim gradom. Ako vi ne volite mjesto gdje živite, ko će to onda činiti umjesto vas?! Srećna sam što živim u vrijeme kada Bijeljina evoluira i napreduje u svakom pogledu, kako ekonomskom tako i u infrastrukturnom, kulturnom i ekološkom. Mislim da je stav većine sugrađana da bi trebalo da postoji više zelenih površina, te da strogi centar bude manje opterećen saobraćajom, što je i moje viđenje. Ali, mislim da u tom pogledu idemo krupnim koracima naprijed. Kada govorimo o uslovima za život mladih, smatram da je Bijeljina zaista „grad budućnosti“ i da u poređenju sa ostalim većim gradovima, pa čak i sa prestonicom Banja Lukom, predstavlja povoljno okruženje za život, studiranje i zaposlenje mladih ljudi. Na kraju bih samo dodala „ne čekaj promjenu, već budi promjena“. Ako želimo da naša Bijeljina bude bolje mjesto za život i rad, onda sami moramo kreirati takav ambijent.
Šta smatrate svojim najvećim uspjehom, a šta neuspjehom?
-Najvećim uspjehom smatram to što sam odrasla u zdravu, kulturnu, obrazovanu, ambicioznu djevojku, kćerku, sestru i unuku. Profesionalni uspjeh predstavlja veliku satisfakciju, ali nije najveći. U životu je najbitnije odrastati u zdravom okruženju, sačuvati sopstveno zdravlje, njegovati porodične vrijednosti i voljeti svoju porodicu, poštovati druge ljude i uvažavati ih, biti vrijedan i naporno raditi na ostvarenju svojih snova. Za moj lični odgoj, vaspitanje i obrazovanje i sve ono što jesam, u velikoj mjeri zaslužna je moja porodica, i sigurna sam da ne bih bila gdje jesam bez njih. Na neuspjeh nikada ne gledam kao na pad/gubitak, nego uvijek kao na lekciju.
Šta biste poručili za kraj?
Uspjeh nije konačan. Neuspjeh nije fatalan. Ono što je bitno je hrabrost da se nastavi.“- Winston Churchill
