Portal Moja Bijeljina u narednom periodu predstavljaće ličnosti koji su ostavili trag u Bijeljini, kako u sportskom, kulturnom, političkom tako i društvenom životu.
Peta osoba koju predstavljamo je Darko Tomić.
Možete li nam se predstaviti i opisati sebe u nekoliko rečenica?
Borim se, ne odustajem. 😊
Vjerovatno sam tu osobinu stekao u bokserskoj sali.
Lako i brzo prelazim sa riječi i priče na djela. Ponekad i brzopleto. Često sam u društvu slušao priče o tome kako je loša politička situacija i kako su narodu dosadile postojeće političke stranke. Okupim dobru ekipu i osnujem stranku, izađemo na izbore sa listom čiji je prosjek godina ispod 30.
Volim da radim i da napredujem u svakom pogledu. Svakodnevno težim ka tome da ne stagniram. Ne volim stagniranje.
Obožavam da provodim vrijeme sa svojom djecom. Sat i po u kafiću rado zamijenim dobrim filmom. Dosta toga sam u životu prihvatio i započeo samo zato što mi je bilo izazovno.
Od malih nogu sam težio izazovima, ostvarenjima, rezultatima, takmičenju. Nisam se nikad premišljao, niti bojao nepoznatog, promjena, novih listova, novih okruženja, novih poslova, novih oblasti u bilo kom smislu. Takođe me uvijek pratila neka vrsta kontradiktornosti u smislu da sam uvijek razbijao predrasude, da me kroz cijeli život prati to da ljude oko sebe iznenađujem nekim svojim postupcima, rezultatima, odlukama, potezima, itd.
Živio sam, radio i obrazovao se u Bijeljini, Nurnbergu, Novom Sadu i Bratuncu. Od 7. do 25. godine sam se bez prestankaaktivno takmičarski bavio sportom (fudbal, karate, karting trke, boks). Trenutno sam predsjednik skupštine bokserskog saveza BiH, diplomirani ekonomista sam po struci, zaposlen sam u fabrici namjenske industrije Tehnički remont Bratunac a.d. kao rukovodilac službe za ekonomske i komercijalne poslove. Rukovodim velikim timom, odgovoran sam za velike međunarodne nabavke, transporte, prodajne ugovore, itd. Oženjen sam i imam dvoje djece.
Velike strasti su mi vožnja motora i boks. Volim posle naporne sedmice da odmah sjednem na motor, odvezem se u nekom pravcu koji u momentu izaberem i pustim adrenalin da odradi svoje.
Po Vašem mišljenju, koja je formula za uspjeh?
Nisam baš siguran da li sam već kompetentan da dajem formulu za uspjeh, ali svakako za 35 godina mog života i 10 godina radnog staža na četiri različita posla imam određena iskustva, koja bih svakako rado podijelio sa drugima. Prije svega ljudi ne treba da troše i razbacuju svoje dragocjeno vrijeme.
Nikad neću zaboraviti tekst iz jednog biznis časopisa koji sam pročitao prije desetak godina, a glasi: „Naići ćeš kad tad na nekoga ko je svaki dan radio na sebi. Ako ti nisi, izgubićeš.“ To se može primjeniti i u sportu i u biznisu, kao i u drugim oblastima. Dakle ljudi treba da vjeruju u rad i treba svakodnevno da odvoje dio dana da rade na sebi, da li u fizičkom ili mentalnom smislu, bilo kakav vid konstantnog rada i napretka je neophodan. Vjerovatno je najrealnija formula za uspjeh danas graditi veze sa političarima i praviti neki put preko političkih stranaka, ali ja odbijam da prihvatim tu činjenicu.
Da možete šta biste prvo promijenili u našem gradu?
Nekako su naši sugrađani pasivni. Prije će se odlučiti da nešto komentarišu i kritikuju, nego da nešto sami urade ili bar pruže podršku nekome ko pokušava da doprinese. Tako je na primjer trenutno sa g. Slavenkom Ristićem koji u našu zemlju donosi finansijska sredstva iz inostranstva, donosi poslove, dovodi bitne ljude iz cijelog svijeta, zapošljava ljude, pomaže, sponzoriše, itd. ali opet se češće čuju zavidni komentari, preispitivanja i nevjerica, nego bilo kakva podrška i zahvalnost.
Sličnu sam situaciju i sam imao kad sam okupio grupu mladih ljudi koji nisu htjeli da se učlane u postojeće stranke, nego smo osnovali našu i sami gradili neku ideju i neki put. Međutim većina nas je posmatrala sa podsmijehom na licu.
Ali iskoristio bih priliku da pomenem neke konkretne ideje, pa možda se nekome i svide.
Veliki gradovi imaju dosta parkova. Kako u gradu, tako i na periferiji grada. Npr. na Obriježi ima velika šuma na brdu koja bi se mogla pretvoriti u jedno veliko šetalište, sa sadržajem za djecu, bicikliste, itd.
Onda imamo ulice u kojima je prije par godina urađena „led“ rasvjeta, a ulice su i dalje mračna. Osvijetljena, a nema svjetlosti. Enigma.
Svakako i neka multifunkcionalna sportska dvorana.
O Banji Dvorovi je suvišno pričati. To je najveća bruka lokalne vlasti. Potpuno zapostavljen i neiskorišten potencijal.
Izvoz prehrambenih proizvoda, a mogla bi se sigurno dovesti i koja strana firma, itd.
Šta smatrate svojim najvećim uspjehom, a šta neuspjehom?
Želim da vjerujem da još uvijek nisam dosegao svoj vrhunac.
S obzirom da mi je trenutno u fokusu moja karijera, mogao bih reći da moj trenutni posao i sve što se oko njega dešava jeste moj najveći poslovni uspjeh do sad.
Ponosan sam i na to da sam sa svojih 27 godina zapošljavao 8 ljudi, da nikad ni za jedno svoje zaposlenje nije uticala pomoć ili veza neke političke stranke, prijatelja, rođaka, roditelja, i sl. U životu sam tri puta tražio zaposlenje i svaki put u veoma kratkom roku samostalno našao posao kojim sam bio zadovoljan.
Lijepa sjećanja ću uvijek imati i na sve što sam uradio sa Snagom nove generacije. Bilo je tu lijepih akcija, humanitarnih akcija, poruka, gostovanja na televizijama, govor na trgu pred oko 10000 ljudi… Privukli smo pažnju.
Ponosan sam i na svoju sportsku karijeru, na sva takmičenja na kojima sam učestvovao, osvojene medalje i pehare, padove i uspone… Ali naravno ništa od gore navedenog se ne može porediti sa mojim porodičnim ostvarenjem, odnosno time što imam srećnu porodicu i dvije predivne ćerkice od 3 i 5 godina.
Što se tiče neuspjeha, svakako da su proprocionalni u odnosu na sve moje pokušaje u životu, ali ipak bih iskreno rekao da sve svoje neuspjehe na neki način volim i cijenim, jer mislim da su zaslužni za sve ovo što mogu danas i tek što ću ako Bog da moći i biti u budućnosti. Nerijetko sa ponosom pričam o svim svojim neuspijesima.
Šta biste poručili za kraj?
Poručio bih mladim ljudima da se ne ugledaju na okolinu, nego da svoje ambicije i ciljeve usklade sa svojim ličnim kapacitetima i spremnošću da se izbore za to što žele, te da vjeruju svom samopouzdanju. Da uče, treniraju i rade. Da budu ambiciozni na ispravan način i da ne dozvole nikome da ih spriječi i obeshrabri. I naravno da rade ono što vole i što ih čini srećnim.
Izvor: MojaBijeljina.com
