Ove godine kompanija „Orao“ obilježiće 30 godina od egzodusa Srba iz Sarajeva i dislokacije preduzeća iz Rajlovca u Bijeljinu, kada su zaposleni u tri mjeseca mukotrpnog rada i nadljudskim naporima uspjeli da sve proizvodne kapacitete prevezu u Semberiju i da omoguće ovoj vazduhoplovnoj firmi da nastavi život.
Tim povodom, zaposleni u „Orlu“ prisjetili su se najtežeg perioda u njihovoj profesionalnoj karijeri, a izvršni direktor za kvalitet i laboratorije Slobodan Četić rekao je da se dislokacije preduzeća sjeća kroz izuzetno težak rad, ali i nevjerovatnu volju i snagu.
- Mi smo 1995. godine funkcionisali kao Vojna pošta Vojske Republike Srpske, bili smo od strateškog značaja za Republiku Srpsku. Početkom decembra stiže naređenje od Ministarstva odbrane i Glavnog štaba – dislokacija u Bijeljinu. Jednu firmu koja je stvarana 47 godina, trebalo je za tri mjeseca prenijeti do posljednjeg djelića. Postojale su neke procjene kako bi se to moglo uraditi za par godina, ali mi smo uspjeli za samo tri mjeseca. Smatram da to dovoljno govori o volji i snazi naših ljudi – naveo je Četić.
On je istakao da su postojali ogromna sloga i timski rad, uprkos teškim vremenskim uslovima i niskim temperaturama koje su se spuštale do minus deset stepeni Celzijusovih.
- Od uprave, na čelu sa gospodinom Milanom Pricom, do onog radnika koji je iznio posljednji tovar robe pri dislokaciji, svima treba odati priznanje. Hiljade kamiona opreme, stotine kamiona koji su prevozili radnike, porodice poginulih i njihove živote u novu sredinu, sve je to potresno i teško, ali vrijedno sjećanja – naglasio je Četić.
Predsjednik Boračke organizacije „Orao“ Tomislav Paunić podsjetio je da je tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata poginulo 23 borca iz ovog preduzeća, a da je 75 ranjeno.
- Sve vrijeme smo držali liniju, nigdje nismo popustili, a istovremeno smo uspjeli da održavamo proces rada. Kada je došla naredba za dislokaciju, ostavili smo oružje i prionuli na naizgled nemoguć posao, za tako kratak period. Međutim, radilo se iz srca i zato smo uspjeli. Naša generacija već stari, za nekoliko godina neće biti ni boraca i zato je važno da ostane sjećanje na podvig koji smo svi zajedno učinili, ali i na žal za ostavljenim ognjištima – dodao je Paunić.
Predsjednik Sindikalne organizacije „Orla“ Dragan Lontoš pozdravio je ovom prilikom sve penzionere koji su bili učesnici egzodusa i dislokacije preduzeća 1995. godine.
- Imamo više od stotinu penzionera, svi oni su direktni učesnici egzodusa i žao mi je što zbog tehničkih okolnosti ove godine nećemo moći sve da ih ugostimo. Oni znaju da ih nismo zaboravili i da smo svjesni njihovog doprinosa. Emocije povodom sjećanja na dislokaciju firme i egzodus našeg naroda su velike i teške. To su bili dani nevjerice, kada nismo mogli da pojmimo da ostavljamo nešto što smo junački branili krvlju. Život je takav, započeli smo novi život u Bijeljini, mnogima su se djeca ovdje rodila, ali emocije prema rodnom kraju ostaju. Svu tu žrtvu podnijeli smo prvenstveno radi „Orla“, a onda i radi mlađih generacija koje će nas zamijeniti i koje će ubuduće graditi kompaniju – zaključio je Lontoš.
U Bijeljini će sutra, 21. februara, u krugu kompanije „Orao“ biti organizovano obilježavanje 30 godina od egzodusa Srba iz Sarajeva i dislokacije proizvodnih kapaciteta „Orla“ iz Rajlovca.
(Moja Bijeljina)
Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na platformama: Facebook, Instagram, Youtube, Viber, Tiktok
Pridružite se i saznajte prvi najnovije informacije.
Naše aplikacije možete skinuti na:
