U Zavodu za zbrinjavanje mentalno invalidne djece u Pazariću kod Sarajeva desila se “ogromna pljačka”, u kojoj je u privatnim džepovima završilo oko 600.000 KM javnog novca, ali to nije sve.
Firme angažovane da grade objekte u zavodu, gradile su o istom trošku kuće rukovodiocima zavoda, stolari zaposleni u zavodu su pravili bračne krevete i drugi namještaj rukovodiocima, kućni majstori su morali da kreče i renoviraju stanove i vikendice bivših direktora u Sarajevu i okolini, a što je najšokantnije, prilikom teških građevinskih radova, poput rušenja zidova i postavljanja keramike, “u ispomoć” su odvodili i štićemike zavoda – djecu i omladince sa intelektualnim teškoćama.
Sve ovo je na pres konferenciji u Zavodu Pazarić iznio aktuelni direktor Redžep Salić, pozivajući se na nalaze inspektora Poreske uprave Federacije BiH, te nalaze vještaka i, kako on tvrdi, potpisane izjave samih aktera korupcionaških afera.
-Salko Mujak, direktor i osnivač firme “MS Gradnja” iz Hadzića, koja je potpisala ugovor sa zavodom za poslove vrijedne, navodno 250.000 KM, sam je priznao da su ti poslovi ustvari vrijedili 106.000 KM, a da je ostatak od oko 144.000 KM utrošio na privatne objetke, to jest kuće bivšeg direktora Jasmina Ćerimagića i šefa pravne sluzbe Anesa Kalete – naveo je Salić i pročitao izjavu direktora “MS Gradnje” u kojoj on navodi da je morao obećati dvojici rukovodilaca da će graditi njihove kuće, kako bi “prošao na tenderu”.“Ljudima su godinama vadili dušu”
Salić je, i zmeđu ostalih, prozvao i bivšu v.d. direktorku Senadu Muharemić, tvrdeći da su stolari iz zavoda morali da joj prave namještaj za njene lične potrebe.
-Sada upravni odbor hoće da je postavi da bude šefica tim stolarima, a oni više ne mogu da izdrže, napisali su peticiju da neće doći na posao, ako se ona vrati – tvrdi Salić.
On je takođe naveo da su radnike u zavodu rukovodioci držali u pokornosti, tako što ih nisu primali u stalni radni odnos, nego su im beskonačno produžavali ugovore o djelu, koje bi nakon dvije godine porekidali na dva-tri mjeseca, pa ih opet sklapali, da bi se zadovoljila zakonska forma.
-Ljudima su tako vadili dušu po sedam-osam godina, produžavajući im ugovore o djelu, umjesto da ih prime u stalni radni odnos – naveo je Salić.
