U Maloj sali Gradske uprave Bijeljina danas je održana konferencija za medije na kojoj je najavljeno sutrašnje obilježavanje godišnjice zločina nad pripadnicima JNA u Tuzli i egzodusa srpskog naroda.
Ovim činom sjećanja odaje se počast stradalim vojnicima i civilima, uz poruku da žrtve ne smiju biti zaboravljene, te da je njegovanje istorijske istine dužnost svih generacija.
Jelena Aleksić, v.d. načelnika Odjeljenje za boračko-invalidsku i civilnu zaštitu, navela je da je u napadu na kolonu vojnika, koja se mirno povlačila iz Tuzle po prethodno postignutom dogovoru, mučki ubijeno više od 50 vojnika, a preko 40 je ranjeno.
“To su bili nečiji sinovi, braća, drugovi. Ni slutili nisu da će put kući biti njihovo posljednje putovanje. Tuzlanska kolona nije samo jedan istorijski događaj koji obilježavamo, to je simbol uništenih mladih života, simbol prekinutih snova, stradanja. To ne smijemo nikada da zaboravimo – ona odzvanja kao eho, kao opomena”, rekla je Aleksić.
Preživjeli učesnik Tuzlanske kolone Slavko Novaković, istakao je da ne može da shvati i prihvati da 33 godine da nema procesuiranja krupnih zločina koji su se dogodili.
“Tuzlanska kolona je jedan od sigurno među najvećim zločinima, ne samo nad Vojskom Republike Srpske, nego i u uvodu o iseljenju blizu sto hiljada ljudi sa te regije. Veliko je to nepravda za srpski narod koji zaista kroz istoriju doživljava to što doživljava. Danas slušamo medije pratimo, vidimo koliko to tužilaštvo Bosne i Hercegovine je potpomognuto nekakvim kvazi političarima čini i dalje zločinu i protiv oni koji su zvanično izabrani da vode ovu Republiku Srpsku. Srbima nema mira na ovim prostorima i neko im ne dozvoljava mir. Ali ubijeđen sam u jedno – srpski narod će istrajati. Istrajao je i do sada. Ali žalosno je da te institucije Bosne i Hercegovine ne mogu da procesiraju oni koji su najodgovorniji, a najodgovorniji su Selim Bešlagić, tadašnji gradonačarnik Tuzle i njegova svita”, rekao je Novaković.
Govoreći o tom kobnom danu za VRS, Novaković je istakao da je tadašnja tuzlanska vlast mučki i kukavički sve organizovala.
“Mi smo po dogovoru krenuli da izađemo u 14 časova, međutim tačno sa Brčanske malte, sa semafora – mi smo vraćali. Vratili su nas pripadnici paravojnih formacija tadašnje odbrane Tuzle i svi združeni do MUP-a Republike Bosne i Hercegovine koji su već prije došli na stadion Tušanj i bili prisutni. Po ponovnom dogovoru je bilo dogovoreno da krenemo u 19.00. Mi smo krenuli u 19.00, dok su oni pripremili sva mitraljerska gnijezda. U tom našem drugom izlasku uslijedio je faktički pokolj. Cilj je bio uništiti nas sve. Smirenost vozača je uspjela jedan dio kolone da izvuče prema Požarnici, a drugi dio je ostao u plamenu i vatri i završio je tako kako je završio”, prisjeća se Novaković.
On je još jednom pozvao Tužilaštvo Bosne i Hercegovine da posveti pažnju ovom problemu i da procesira odgovorne za zločin koji se desio 15. maja 1992. godine na Brčanskoj malti.
Milenko Mićanović, predsjednik Zavičanog udruženja Tuzlaka u Bijeljini istakao je da je 15. maj jedan od najbitnijih datuma za njih, jer se na taj dan desio veliki zločin i pokrenut je egzodus srpskog naroda – preko 80.000 Srba s Tuzlanske regije je raseljeno u nekoliko dana.
“Zavičajno udruženje Tuzlaka se jako dugo bavi ovim datumom i posvećeno je 15. maju kroz i naš dokumentarni film, gdje je prikazana i naša knjigu “Tuzla, zločin bez kazne” je tačno prikazano da su muslimanske snage u Tuzli već tri mjeseca pred 15. maj obavljali pripreme za napad kolone i zato su i smišljeno razvlačili vojsku kada će dozvoliti miran izlazak. Tako da, tog dana se desio jedan veliki zločin, jedno veliko stradanje i nastavak velikog stradanja kroz protekli Otadžbinski rat”, rekao je Mićanović i poznao građane Bijeljine i okoline na cjelodnevnu ceremoniju posvećenu ovom danu.
Radan Ostojić, predsjednik Boračke organizacije Republike Srpske kaže da prema evidenciji i dokumentovanim podacima Centra za istraživanje rata i ratnih zločina na licu mjesta je ubijeno 51 pripadnik Jugoslovenske narodne armije.
“Nakon nekoliko dana još tri teško ranjena pripadnika Jugoslovenske narodne armije su podlegla ranama, znači ono što je dokumentovano dosad prema evidenciji Centra za istraživanje rata i ratnih zločina, ukupno 54 mučki ubijena pripadnika Jugoslovenske narodne armije, a 78 lica, to jest pripadnika Jugoslovenske narodne armije u ovoj koloniji toga istoga dana teže ili lakše je ranjeno. Jedan strašan zločin koji se je dogodio prije 33 godine. Mi sutra obilježavamo, odnosno sjećamo se ovog zločina. Dok se mi budemo sjećali tih ljudi koji su nemilo postradali, još jednog zločina u istoriji srpskog naroda u prošlom vijeku, dotle će ti ljudi da žive i dotle će da živi i sloboda sigurno i Republika Srpska, za čije stvaranje sigurno su oni dali svoje živote”, zaključio je Ostojić.
(Moja Bijeljina)
