Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas obilježavaju praznik Hristovog Vaznesenja, jedan od najvažnijih Gospodnjih praznika.
Vaznesenje Gospodnje Crkva slavi u četrdeseti dan poslije Vaskrsenja Hristovog, kada se Gospod uznio na nebo i uvijek je u četvrtak, šeste nedjelje poslije Vaskrsa.
Nakon što se Gospod četrdeset dana poslije vaskrsenja javljao učenicima govoreći im o Carstvu Božijem i pošto im je zapovijedio da se ne udaljuju od Јerusalima već da čekaju obećanje Svetog Duha, i Gospod je svoje učenike izveo do Vitanije, podigao ruke i blagoslovio ih.
Tako ih blagosiljajući uznio se na nebo. Kada su učenici sa Gore eleonske gledali na oblak koji je Gospoda sakrio od njihovih očiju i na nebo, objaviše im anđeli da će isti Isus koji se od njih uznio na nebo, na isti način doći, kao što su ga vidjeli da se uznosi na nebo.
Kao što se u Јerusalimu u četrdeseti dan iza Vaskrsa išlo u Vitlejem u litiji, tako se i u drugim mjestima na Istoku, gdje se slavilo Vaznesenje, izlazilo na litiju, kao u Carigradu i Antiohiji, tako je takođe i Srpskoj pravoslavnoj crkvi, gdje se u ovaj dan nosi litija. U ovom slučaju imalo se u vidu da je Gospod svoje učenike izveo na Eleonsku goru, što znači u pravcu prema Vitaniji.
Mjesto sa koga se Gospod uznio na nebo, od tog trenutka bilo je veoma poštovano. Već carica Јelena dala je sagraditi na Eleonskoj gori velelepnu baziliku koju su Saraceni, nažalost, razorili i poslije nikad više nije podignuta. Danas samo jedna mala crkvica označava mjesto koje se već u četvrtom vijeku označavalo kao mjesto vaznesenja i gdje se još i danas nazire trag Spasiteljeve stope.
Prazniku Vaznesenja Gospodnjeg posvećeni su mnogi parohijski i manastirski hramovi, a ovaj praznik kao svoju slavu slave mnogi gradovi, među kojima i Banjaluka i Beograd.
(Nezavisne)
