U čemu je draž tenisa, kako sačuvati samokontrolu i koliko je potrebno odricanja da bi se stiglo do cilja?
Snežana Stević iz Bijeljine trenira tenis od svoje pete godine. Dok su se njeni vršnjaci igrali, ona je širom otvorenih očiju i bez daha pratila mečeve Novaka Đokovića i Ane Ivanović. Sviđala joj se njihova energija na terenu, pa je poželjela da i ona jednog dana zaigra pred publikom. Roditelji su joj ispunili želju, upisali su je u školu tenisa i od tada je reket dio nje. Voli, kaže, i individualne sportove, što je još jedan od razloga zbog kojeg se bavi tenisom.
O njenom uspjehu svjedoči osvojenih preko 60 međunarodnih i domaćih turnira, kao i mnogobrojna druga i treća mjesta.
”Igrala sam za juniorski nacionalni tim i za reprezentaciju Bosne i Hercegovine na individualnom i ekipnom Evropskom prvenstvu. Jedan od najdražih uspjeha mi je osvajanje dubla u Americi sa Olgom Danilović, kao i dvije godine kasnije sa Noom Krznarić. Igrala sam za ženski tim, klub Andreje Petković, u Njemačkoj u proteklom periodu”, priča Snežana.
Oduvijek je željela da bude uspješna sportistkinja i imala, kaže, jasan cilj, ali se prije svega bavi sportom radi sebe i svog zdravlja.
”Jedna od želja koju mogu izdvojiti jeste da zaigram na nekom Grend slemu‘‘, otkriva Snježana, kojoj je uzor u sportu Novak Đoković, ali se trudi da ostane svoja.
Dopada joj se Đokovićeva borbenost i snaga, ali i to koliko je psihički jak. Njegove mečeve gleda sa oduševljenjem.
”Trudim se da ono najbolje iz njegove igre prenesem i na svoju. Imam mnogo ciljeva u tenisu i nadam se da ću ih ispuniti‘‘, priča sa sjajem u očima mlada teniserka koja svoje slobodno vrijeme rado provodi na treninzima.
‘‘Današnja djeca, nažalost, najveći dio svog vremena provode na internetu. Međutim, ja nisam toliko zainteresovana za to. Smatram da je to odlična stvar, jer provodim svoje vrijeme dosta kvalitetnije u odnosu na veliki broj djece koja su zarobljena u virtuelnom svijetu. Na teniskom terenu doživljavam sve uspone i padove. Ponekad izgubim kontrolu, ali takođe pokazujem i pozitivne emocije. Zaista uživam na terenu. Naravno, dođu i dani kada bih na neki drugi način provela svoje slobodno vrijeme, ali sve to prođe čim izađem na teren. Tada samo razmišljam o igri i treningu, jer za sve ostalo ima vremena‘‘, ističe Snežana.
Omiljeni i ujedno i najjači udarac joj je servis, a na bekendu bi, kaže, mogla dodatno napredovati. Smatra da treba poraditi na boljem tretmanu ženskog sporta u cjelini.
“Ako govorimo o ravnopravnosti polova onda sigurno žene zaslužuju i veću medijsku pažnju. Generalno, i nije tako loše, ali može bolje‘‘, smatra ova sportistkinja.
Na naše pitanje kako je gledaju u njenoj sredini, da li joj se dive ili misle da „uludo” troši vrijeme, odgovara da će uvijek postojati jedan dio ljudi koji smatra da „uludo” troši svoje vrijeme, ali da nikada nije pridavala veliki značaj takvim mišljenjima, niti je to doticalo.
”Mnogo više ima ljudi koji poštuju sportiste u današnje vrijeme, što je za veliku pohvalu. Dok sam bila mlađa i nije bilo baš tako. Društvo nije imalo razumijevanja, te su me mnogi osuđivali zbog toga. Sada gledam da budem okružena ljudima koji razumiju i poštuju sportiste‘‘, ističe Snežana.
Ovu svestranu djevojku zanimaju mnoge stvari u životu. U slobodno vrijeme voli da pogleda neki dobar film, pročita poučnu knjigu,a opušta je i slušanje muzike. Kao i svaka djevojka koja se preko 14 godina bavi ovi sportom bila bi, kaže, potpuno ostvarena ako bi ušla u profesionalne vode tenisa, ali ako se to i ne ostvari u skorijoj budućnosti želi da bude profesionalni trener kako bi svoje bogato tenisko iskustvo, koje je sticala niz godina, prenijela na mlađe generacije. To bi je, tvrdi, činilo posebno ispunjenom.
Ova uspješna sportistkinja nije zanemarila ni svoje obrazovanje. Upisala je državni Ekonomski fakultet u Bijeljini, ali je i u pregovorima sa nekoliko potencijalnih koledža oko svog odlaska i angažmana u SAD. Znanje i ljubav su joj vodilje, a oni ruše sve prepreke.
Izvor: BijeljinaDanas
