Poštovani sugrađani, prijatelji iz Srbije i Crne Gore…
Večeras se sjećamo dana kad je 1999. godine počela agresija NATO-a na Saveznu Republiku Jugoslaviju koja je označila konačni sumrak prava i pravde ne samo na prostoru bivše zajedničke države, nego i mnogo šire.
Svi pamtimo sedamdeset i osam dana strepnje i bola zbog poginulih članova porodica, prijatelja, komšija, kolega, uništenih mostova, fabrika, škola, crkava i svega što život znači. U tim danima pokazali smo da je otpor moguć, ma kako neprijatelj bio moćan i veliki. Ipak, gubici su bili ogromni, a posljedice agresije se još uvijek osjećaju, kao što je to, uostalom, i u Republici Srpskoj – ne samo u bolu koji traje sve ove godine, već i zbog posljedica materijalnog razaranja i trovanja prirode kojem smo bili izloženi prilikom vazdušnih udara.
Ne zaboravimo da srpski narod nije jednom vaskrsao, čak i onda kada je izgledalo da je to nemoguće. Srbija i Crna Gora svaki dan pokazuju da se može uzdići iz ruševina koje je najjači vojni savez ostavio iza sebe, a sigurni smo i da će naši gradovi, sela, polja, manastiri i crkve na Кosovu i Metohiji ponovo biti bezbjedni za život svih ljudi koji žive u ovoj pokrajini, bez vještačkih administrativnih linija prema centralnoj Srbiji.
Semberija i večeras pamti svoju i istoriju srpskog naroda i tako će biti dovijeka, jer ko zaboravi svoje žrtve, nije vrijedan svoje budućnosti.
GRADONAČELNIК
Ljubiša Petrović
