Uočiti iznenadne promjene ponašanja kod djece, kao što su nagli gubitak kilograma ili iznenadne promjene raspoloženja i ponašanja, te im na vrijeme pružiti potrebnu pomoć i podršku, cilj je uvođenja referalnog mehanizma podrške djeci u školama u Srpskoj.
Naime, kroz ovaj mehanizam prošle godine je evidentiran 2.121 učenik u osnovnim školama kojem je pružena pomoć i podrška, dok je u srednjim školama evidentirano 728 učenika tokom jedne školske godine.
Kako su u Ministarstvu prosvjete i kulture RS za “Nezavisne novine” kazali, ovi podaci ukazuju na činjenicu da referalni mehanizam, koji se u školama širom Srpske sprovodi od 2018. godine, daje željene rezultate kada je riječ o podršci djeci u školama u RS.
“Referalni mehanizam podrške djeci u školama u RS stvara sigurno i stimulativno okruženje za rast i razvoj djece kroz kreiranje samoodrživog mehanizma podrške djeci i profesionalcima, kao ključnoj karici u realizaciji mehanizama podrške djeci i porodici”, rekli su u nadležnom ministarstvu. Naime, ovaj mehanizam, kako su naveli u ovom ministarstvu, dio je inicijative Republičkog pedagoškog zavoda “Briga o djeci – zajednička odgovornost i obaveza”, a nastao je kao rezultat potrebe da se na jedinstven, sistematičan i funkcionalan način uspostavi mehanizam podrške djeci kroz stvaranje stimulativnog okruženja za njihov rast i razvoj.
Kako je za “Nezavisne novine” rekla Nina Ninković, ispred Republičkog pedagoškog zavoda RS, ovaj program je brzo zaživio u vaspitno-obrazovnom sistemu te je navela da to znači da je efikasan, dobro prihvaćen i da zaposleni u školama, ali i roditelji uočavaju njegove prednosti.
Pojasnila je da su uvođenjem ovog mehanizma u školama napravljeni multisektorski timovi, koje, pored zaposlenih u školama, čine i stručnjaci, kao što su psiholozi, pedagozi, socijalni radnici i stručnjaci iz lokalne zajednice, domova zdravlja, policijske stanice i slično.
Istakla je da je uvođenjem ovog mehanizma, koji su razvili u saradnji sa Društvom psihologa RS, intenzivirana saradnja nastavnika i članova stručne službe škole, te da je ubzan protok informacija, zbog čega se ne gubi vrijeme na to čija je nadležnost da prepozna da neko dijete ima problem, već da je cilj da se problem što prije uoči i da se djetetu pruži adekvatna pomoć.
“Svi zaposlenici u školi imaju i vaspitnu odgovornost prema svakom učeniku. Škola bi trebalo da bude institucija koja nastoji da uoči svaku promjenu u ponašanju djeteta i da na nju reaguje u smislu da se djetetu pruži blagovremena podrška”, rekla je Ninkovićeva, dodajući da su promjene koje zaposleni u školama, ali i članovi ovog multisektorskog tima treba da uoče uglavnom vidljive te da se na njih ne smiju zatvarati oči.
(Nezavisne)
