U protekloj 2021. godini nijedno dijete nije usvojeno u cijeloj Republici Srpskoj, pokazuju podaci Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS.
Ovo potvrđuju i podaci Centra za socijalni rad Banjaluka, koji na to dodaju da potpunog usvojenja zasad nije bilo ni ove godine.
Naime, sam postupak usvojenja, kada govorimo o potpunom usvojenju, strogo je regulisan. Bračni par koji želi da usvoji dijete prolazi detaljnu obradu s ciljem utvrđivanje opšte i posebne pogodnosti za usvojenje, sa naglaskom na to da usvojenje mora biti u potpunosti i gotovo isključivo u interesu djeteta.
Iz Centra za socijalni rad Banjaluka istakli su za “Nezavisne” da trenutno u svojoj evidenciji imaju 17 zahtjeva za usvojenje, prošle godine su ih zaprimili 33, a 2020. godine imali su 26 zahtjeva.
Iako zahtjeva ne manjka, broj realizovanih potpunih usvojenja je značajno manji, tako, primjera radi, 2020. godine, kada je bilo 26 zahtjeva, realizovano je samo jedno potpuno usvojenje, dok 2021. godina, u kojoj je zahtjeva bilo 33, nijedna procedura potpunog usvojena nije sprovedena do kraja. Iako 2022. godina nije gotova, na trenutno 17 zahtjeva, nijedno usvojenje nije sprovedeno.
S tim u vezi iz Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske ističu za “Nezavisne” da je broj zahtjeva za usvojenje uvijek veći od broja realizovanih usvojenja.
“Ovo se dešava zbog činjenica da većina djece bez roditeljskog staranja koja se nalaze domovima ili u hraniteljskim porodicama ima svoje biološke porodice, ali su iz različitih razloga od njih privremeno izuzeta te čekaju osnaživanje same porodice i njihovog povratka njima”, kazali su oni.
Kako dalje objašnjavaju, usvojeno može biti samo dijete koje nema roditeljsko staranje, a ova djeca su u Republici Srpskoj smještena ili u Dom “Rada Vranješević” u Banjaluci ili u hraniteljskim porodicama.
Djeca bez roditeljskog staranja, s tim u vezi, nisu uvijek djeca koja faktički nemaju roditelje, nego su to djeca čiji roditelji su ili privremeno ili trajno spriječeni da vrše roditeljsku dužnost.
“Ova djeca se nalaze u domovima ili u hraniteljskim porodicama iako imaju roditelje. Dakle, roditelji ove djece su živi, ali su iz bilo kog razloga spriječeni da vrše roditeljsko pravo”, kazali su iz nadležnog ministarstva.
Djeca čiji su roditelji privremeno spriječeni da vrše roditeljsku dužnost nisu potencijalni usvojenici, a ovo, kako kažu iz resornog ministarstva, objašnjava zašto je veliki broj zahtjeva, a manji broj realizovanih usvojenja.
Irena Joldžić, direktorica Centra za socijalni rad Banjaluka, ovo pitanje za “Nezavisne” dodatno je pojasnila te je istakla da se radi o proceduri koja štiti dijete.
“Ukoliko oba roditelja ne potpišu saglasnost kojim ističu da dijete može biti usvojeno, onda se mora tražiti izuzimanje roditeljskog prava na sudu. Dalje, sud, ako ustanovi da postoji zanemarivanje djeteta i nesposobnost brige o istom, donosi odluku kojom oduzima roditeljsko pravo. Tek je tada dijete pogodno za usvojenje”, kazala je Joldžićeva.
Upravo zbog toga, djeca kojima roditelji nisu potpisali saglasnost, a ni sud nije oduzeo roditeljsko pravo, ne mogu biti usvojena te su ta djeca osuđena na domove i hraniteljske porodice.
“Ako nemamo saglasnost roditelja ni odluku suda, nama su ruke svezane”, zaključuje Joldžićeva.
Sam postupak usvojenja regulisan je Porodičnim zakonom Republike Srpske, koji kaže da usvojenje može biti potpuno i nepotpuno. Nepotpuno usvojenje se razlikuje od potpunog po tome što, iako se između usvojenika i usvojioca zasniva odnos srodstva, taj odnos ne utiče na prava i dužnosti usvojenika prema njegovim roditeljima, dok se kod potpunog usvojenja, po svemu sudeći, zasniva odnos koji je izjednačen sa krvnim srodstvom. Nepotpunih usvojenja je u Srpskoj prošle godine bilo tri, a 2020. godine ih je bilo pet.
(Nezavisne)
