Porodica Ignjatić iz sela Papažani kod Banjaluke žive u uslovima koji su danas mnogima nezamislivi. Osim što su roditelji i bolesni i nezaposleni, imaju i dvogodišnjaka koji je teško bolestan i ne živi s njima. Njihova petogodišnja curica vjerovatno svjesna situacije u kojoj živi, ima samo jednu želju, a to je bicikl.
Ignjatići preživljavaju od socijalne pomoće koju prima supruga Sanja i dječijeg dodatka. Dvogodišnji sin trenutno živi kod Miladinove sestre jer su Ignjatići, oboje ozbiljno bolesti i ne mogu se brinuti o njemu.
Otac Miladin priča da konstantno pada u nesvijest i da je zbog toga stanja, stalno pod lijekovima.
– Bio sam poprilično slab dugo godina. 15 godina traje koliko vučem tu bolest. Supruga mi je ležala na psihijatriji dugo godina, po 21 dan. Sin mi je u bolnici u Trapistima. A ići će sigurno još tri do četiri godine zbog problema sa glavom. Nažalost, zbog svega što mi se dešava, rijetko ga i posjećujem. Kada imam para, platim auto i odem – istakao je Miladin.
Majka Sanja tužno priča da žive od socijalne pomoći u iznosu od 110 maraka i 190 maraka dječijeg doplatka.
Ovo je sve. I još Miladin nekada zaradi dnevnicu ali to je sve malo. Muž ide i cjepa drva drugima i tako zarađuje – rekla je Sanja.
Miladinova sestra se brine o dvogodišnjem sinu kada nije u bolnici, jer je obučeni fizioterapeut.
– Išao sam i da mi vrate dijete, ali nisu htjeli. Sestra je obučena za rad sa djecom jer je fizioterapeut. Ona to radi i kod kuće i u bolnici – rekao je Miladin.
Sanja priča kako već dugo ima zdravstvenih problema. Ne može da spava, nervozna je, nekada i plače.
Imam jaku tugu i nervozu. Liječena sam na psihijatriji u Banjaluci. Liječim se od 16. godine. Pod nadzorom sam ljekara i pijem redovno terapiju. Ne mogu ni ići na kontrolu bez pomoći muža – istakla je ona.
Otac je tužan jer mu zbog njegovog zdravstvenog stanja ne dozvoljavaju da rade. Zahtjev je slao u nekoliko firmi koje su ga odbili baš zbog toga što je bolestan.
– Poslao sam zahtjev u komunalno da radim i nisu još odobrili. Ne volim da tražim, volim da zaradim sopstveni dinar, svojim rukama, za svoju djecu, Mladena i Milicu – ističe Miladin.
Zbog Miladina, situacija sa njegovom suprugom je bolja, jer Miladin vodi računa o Sanji.
– Na psihijatriji su mi rekli to. Ustajem i noću. Sanja u pola devet pije lijekove i pije ujutru u pola 8. I u pola 3 popodne. Tri puta pije u toku dana – opisuje Miladin.
Porodica Ignjatić, a pogotovo supruga Sanja ima jednostavne želje. Želja joj je da Miladin počne da radi, kako bi uspjeli da kupe električni šporet, usisivač i viseću.
Za njih se saznalo preko humanitarne organizacije “Mali Anđeo” koja je pokrenula akciju za porodicu Ignjatić. Saša Ikić za Srpskainfo kaže da porodica ne radi i da im je potrebna pomoć od strane dobrih ljudi.
– Miladinu još nije oduzeta radna sposobnost. On je pokušavao da se zaposli u komunalno preduzeće, ali su to odbili zbog zdravstvenih problema koje ima od ranije. Miladin po selu cijepa drva i tako zarađuje. Supruga mu je teži psihički bolesnik, liječena na psihijatriji nekoliko puta. Mora biti pod njegovim nadzorom. Sina je Centar za socijalni rad dao Miladinovoj sestri da se brine o njemu – istakao je Ikić.
Ikić je rekao da kada su oni objavili prvi put slučaj sa Ignjatićem, komšije su im pomogle dosta u vidu kućnih potrepština.
– Kupili su usisivač, električni šporet, tako neke stvari su im obezbijedili. I bilo je nešto novčanih sredstava, oko 800 maraka. Za djevojčicu je potreban bicikl – istakao je Ikić.
