Baš danas kao i savake godine sastaju se školski drugari Učiteljske škole. Matura četvrtih razreda 1968.godine kao da je bila juče. Godine su prošle a prijateljstva su sve jača. Današnja prilika je da se obnove sjećanja iz školskih dana ali i razmjenje mišljenja stručnog rada i penzionerskih dana.
Ova generacija učitelja razbacana je po svim prostorima bivše Jugoslavije. Prisjećaaju se učitelji danas: Odmah po dobijanju diplome ispred škole su nas čekali ljudi najviše sa prostora BiH nudeći nam pogodnosti samo da idemo u njihova mjesta da radimo. To su najčešće bili ljudi koji su upravljali mjesnim zajednicama pa su ponude bile iskazane u obezbjeđenim stanovima za učitelje,novim školskim zgradama ili visini plate.
Nije se mnogo biralo, važno nam je bilo da počnemo raditi i učenicima pružati nova znanja”.
Ovi ljudi bili su bastioni prosvetiteljstva i kulture u novim sredinama, izuzetno poštovani i cjenjeni. Početak građanskog rata vratio ih je u svoja rodna sala Semberije. Danas ponovo okupljeni,kao u školskim klupama prilika je da se ispričaju životne priče i događaji iz radnih dana držeći se riječi Jovana Jovanovića Zmaja ,,Nije znanje znanje znati, već je znanje znanje dati.”
