Pred vama je karta Semberije koja potiče iz oko 1700 godine. Ova karta je jedna od najstarijih karti ovog područja koja detaljnije prikazuje zemljište i naselja u Semberiji.
Karta se nalazi u vojnom arhivu u Beču. Kartu je dopunio austrijski ofocir Petraš koji je učesvovao u regulaciji granice između Otomanske imperije i Habzburške Monarhije carstva.
Naime, potpisivanjem Požarevačkog mira 1718.godine i pobjedama carske vojske kod Petrovaradina i Beograda Osmanske vlasti primorane su da pristanu na ustupke teritorija u Bosni i Hercegovini a to se odnosilo na pojas teritorije duž Save i to jedan sat jahanja južno od Save. Na Pregovorima koji su započeti u Semberiji na mjestu Taborište pored rijeke Drine između sela Popovi i Amajlije carska vlast je uspjela dobiti i teritorije najplodnije semberske ravnice. Tako se bijeljinski kraj našao u dva carstva. Slijedi objašnjenje karte:
Iako oskudna karta koja ne sadrži sva naseljena mjesta u Semberiji ipak je značajna zbog upisa nekih naselja koja danas i ne postoje i vodotoka koja su davno presušila. Prvo što primjećujemo je da je karta okrenuta ka jugu a ne ka sjeveru kao kod danasšljih karti. Detalji na karti kao što je granica između carstava (isprekidana linija) upisani su u periodu 1718.godine kao i mjesta ubilježena kao „Turski logor“ ,“carski logor“ i „konferencijska sala“ ili šator u kome su vođeni pregovori.
Sama karta je nastala vjerovatno par godina ranije,tokom rata. Mora se zaknjučiti da karta nije mnogo precizna uzmemo li u obzir da je mjesto Obarska (Obarscho) – dosta južnije u odnosu na Bijeljinu (Bellina) kao i selo Balatun (Bahnolat) koje se nalazi na samoj obali rijeke Save. Karta je dragocjena što su u njoj upisani i putevi (tačkice).
Posebno glavni put trgovine koji je vodio pored rijeke Drine od juga ka Rači i dalje ka Iloku i Sremskoj Mitrovici. Ovaj put pominju i dubrovački izvori 1447 godine kada se prvi put pominje Bijeljina ali nije se preciznije znala njegova trasa.
Moramo znati da je tadašnje korito rijeke Drine par kilometara zapadnije nego danas a ucrtane su još i dvije pritoke Save. Jedna je upisana kao „Drina“ što i danas imamo slučajeva da se presušeli rukavci Drine nazivaju „Drinica“ koja teče od sela Kuzovrat (Browat).
Do sada se nije znalo gdje se ovo selo nalazilo a popisano je u turskom popisu iz 1600.godine kao i selo Tomaševac gdje je pisalo da je samo blizu sela Kuzovrat. Sada možemo reći da se zna i gdje je selo Tomaševac pošto zapadnije od Kuzovrata imamo rječicu Tomaševicu.Pored ove rječice imamo upisano i selo „Repuch“ koje danas ne postoji ali postoji zaseok u selu Balatun pod nazivom Repuš.
Na ovoj rječici je upisano i selo Međaši (Mediachi). Zanimljivo je da putni pravac Bijeljina (Bellina)-Rača ne postoji iako su upisana sela: Dvorovi (Debrevi), Dazdaevo (Dastareva Selo),Brodac (Bredatz) u turskom popisu 47 kuća,Velino Selo (Welina Sela). Kao i selo „Burum“ koje nije upisano u ranijim turskim popisima a odgovara području sela Popovi ili Dijelovi.Kao i selo “Gunewar“ u ranijim popisima upisano kao Dunjevac i Gunjevac (37 kuća) a vjerovatno se misli na selo Kovanluk ili Amajlije.
Tamo postoje njive koje se zovu Gunjevac u Amajlijama imamo i prezime Bunjevac. Sada možemo zaključiti i kada su neka sela nastala uporedimo li turski popis iz 1600.godine i ovu kartu iz 1718.godine gjde se prvi put pominje selo Dvorovi,Dazdarevo,Velino Selo,Balatun. Ipak neka veća sela nisu upisana u kartu a spominju se u popisu 1600.godine kao što su Popovi (68 kuća),Čukojevići,Podlužje i Modran sa (230 kuća), Triješnica (28 kuća).
Druga rječica koja se uliva u Savu a teče čak iz Bijeljine nečitko je napisana u blizini nje je veliko jezero koje takođe otiče u Savu a sjeverno od jezera je mjesto Batković (Baculite) napisano u turskom popisu 1600.godine kao Batković ili Mirkovci (41 kuća). Sjeverozapadno je još upisano i selo Crnjelovo (Zertienova) u turskom popisu 15 kuća. Važno je i to što je u kartu upisano i utvrđenje Novi na ušću rječice Lukavac u Savu. Kod određivanja granice pominju se i mjesta koja nisu upisana u karti:
„Prva granitna kugla je, prema vjerodostojnim podacima bačena na obalu rijeke Drine, na takozvano mjesto „Belinsko Bilandisgie“, otprilike pola sata udaljeno od Bijeljine (pola sata jahanja). Sljedeća granitna kugla bačena je 15 minuta nakon prve na takozvane Amajlije, kod takozvanog „Pusch“ , i male doline tzv.Trnovita Jaruga.
Treća je bačena poslije malo više od 15 minuta na mjesto Ruda Glavica.Vidimo na karti da je treći kamen u blizini raskrsnice puteva prema Zvorniku,Tuzli,Bijeljini i prelazu preko Drine…
Tako je se Semberski kraj našao u dva carstvaa društvene prilike i nisu bile tako sjajne,stanovništvo je ponovo očekivalo veliko iseljavanje 1739.godine povlačenjem austrijske vojske…
Priredio:mr Dejan Vuković,prof
(mojabijeljina.com)
