Glumac Bogdan Diklić godinama je izrađivao brojanice od poludragog kamenja koje je prodavao preko Patrijaršije, a sakupljeni novac uplaćivao u humanitarne svrhe. Međutim, proizvodnju trenutno mora da stopira.
Pored aplauza koji dobija nakon završene predstave ili na kraju premijere nekog filma, glumcu Bogdanu Dikliću treba da aplaudiramo i zbog humanitarnih poduhvata, o kojima javnost malo zna.
Novčana sredstva sakupljena od prodaje brojanica uplaćuje u humanitarne svrhe. Glumac poludrago kamenje za izradu brojanica nabavlja iz Rusije, a kako trenutno ima problema sa materijalom, prinuđen je da stopira izradu.
Bogdan Diklić je čvrstog stava da o svom poduhvatu ne želi da priča u javnosti jer smatra da se humanitarnim djelima ne treba hvaliti.
– Da, činio sam to, ali ni u kom slučaju nisam želio da se to pojavi u medijima, jer bih to doživio kao sopstveno licemjerje. Ako čovjek nekada nekome i pomogne, ne treba time udarati na sva zvona. Mogu da kažem da mi je žao što se to pojavilo u medijima – rekao je za Blic Bogdan Diklić.
Nažalost, već jedno izvjesno vrijeme ne pravim brojanice, jer imam problema sa nabavkom materijala, ali se nadam da ću taj problem riješiti – istakao je glumac.
Inače, Bogdan Diklić je jedan od omiljenih srpskih glumaca, a televizijska publika će imati prilike da ga gleda u drugoj sezoni serije „Senke nad Balkanom”.
– Sad mi se pružila prilika da radim drugu sezonu serije „Senke nad Balkanom”. Moram priznati da sam jako radosno odlazio na ta snimanja, jer se tu poklopilo sve o čemu smo govorili da je bitno – fleksibilnost, sloboda, uzajamne dileme, sigurnosti. Takođe sam radio i seriju „Južni vjetar”, i na ta snimanja sam odlazio sa velikom radošću – rekao je ranije Diklić.
Glumac pažljivo bira projekte u kojima se pojavljuje, pa je ranije istakao da je u posljednjih petnaestak godina postao zahtjevniji prema onom što prihvata da radi.
– Ne mogu da radim scenarija i tekstove koje ne osjetim, koji me se ne tiču ili su površni. Poslije te 44 godine i od sebe očekujem više, ali ne u smislu bolesne ambicije i karijerizma. Istovremeno, sve doživljavam jednostavnije. Mnogo brže se opredjeljujem u razmišljanjima. Moram da osjetim to što treba da radim. Da imam emotivni impuls, nešto što se prvo svidi mojoj duši, nakon čega to i racionalno artikulišem. Sve je to trajanje entuzijazma, koji se malo promjenio. Rekao bih, nabolje – rekao je tada Diklić.
Diklićev kolega Irfan Mensur nosi brojanicu koju je za njega odradio glumac.
– Mnogi su me čak i na ulici pitali za brojanicu jer je već godinu i po dana ne ispuštam iz ruku. Tražio sam način kako da ih uposlim u trenutku kad sam morao da ostavim cigarete.
Sjetio sam se brojanica, uzeo ih u ruke i došlo je do spontanog druženja između svih mojih brojanica koje dosad imam. Ova mi je najdraža. Jedina vrijedna, jedina prava. Nju je napravio moj kolega Bogdan Diklić, koji se time bavi.
On te brojanice preda Srpskoj patrijaršiji i sve što uspije da sakupi od njihove prodaje daje u humanitarne svrhe. Hoću da kažem, ne bavi se Dik time da bi se on okoristio. A ova moja brojanica, kao što vidite, ima i krst i polumjesec i Davidovu zvezdu – rekao je ranije glumac Irfan Menusr.
