Mnogim vjernicima se često nameće isto pitanje na početku velikih postova:
Da li je dovoljno postiti samo prvih 7 dana da bi se izašlo na pričešće?
Praksa je da veliki broj vjernika baš u tih sedam dana posti najstrože, a zatim se priprema za Svetu Tajnu Pričešća. Međutim, da li je to ispravno i duhovno opravdano?
O tome govore vjeroučiteljka Andrea Kereš i otac Gojko Perović, a njihova objašnjenja pomažu da se bolje razumije smisao posta i suština pričešća.
Pričešće – cilj svake liturgije
Vjeroučiteljka Andrea Kereš objašnjava da je Pričešće centralni dio liturgijskog života, odnosno najdublji način sjedinjenja sa Bogom.
„Pričešće je cilj svake liturgije i centralni deo naše zajednice sa Bogom“, kaže Andrea.
Vjernici koji redovno žive liturgijskim životom, poste i ispovijedaju se, pristupaju Pričešću i u postu i van posta. Za njih je post dodatni duhovni trening, a ne formalna obaveza koja služi kao uslov.
Da li je grijeh postiti samo 7 dana i pričeštiti se?
Ovo je dio koji najviše zanima vjernike, pa ga posebno izdvajamo:
Nije grijeh postiti samo 7 dana i ići na pričešće – ali to nije pravi cilj posta.
Andrea Kereš naglašava:
„Post nije sredstvo da ‘zaradimo’ pričešće. Sve i da postimo 40 dana na vodi i hlebu, pričešće je nemoguće zaslužiti.“
Drugim riječima:
ne postoji „minimalni broj dana“ posvećenih postu da bi pričešće bilo validno
post nije trgovina sa Bogom („ako postim – smijem da se pričestim“)
svako pričešće je Božji dar, a ne nagrada za naš trud
čovjek uvijek prilazi pričešću nedostojan, ali ga Bog udostojava
Andrea dodaje:
„Ne znači da treba da prilazimo bilo kako. Prilazimo sa strahom Božjim, verom i ljubavlju. U postu se trudimo koliko možemo – dan po dan.“
Dakle, nije grijeh ako neko posti samo 7 dana, ali problem je ako se post doživljava kao tehnički uslov, a ne kao duhovni put.
Poenta:
Možeš se pričestiti ako si postio 7 dana, uz blagoslov sveštenika.
Ali ako tih 7 dana postoji samo zato da bi se „ispunila obaveza“, promašena je suština.
Zašto uopšte postimo? – duhovni smisao
Otac Gojko Perović objašnjava da se čovjek ne nalazi u grijehu zato što ne posti, već zato što je stalno sklon grijehu, a post je način da se oslobodi strasti i povrati duhovnu slobodu.
„Mi stalno živimo u grehu. Tolika je naša vezanost za hranu, odmor, relaksaciju, da od toga pravimo idole…“
Čovjek koji ne posti:
ne griješi time direktno, ali
uskraćuje sebi sredstvo za duhovno čišćenje
teže se oslobađa strasti i slabosti
Post se zato opisuje kao:
duhovni trening
terapija za dušu
način da se čovjek svakodnevno oslobađa grijeha
„Post vaspitava našu dušu da bude slobodna od strasti i hrabra u Gospodu.“
Da li je grešno ne postiti?
Otac Gojko kaže:
„Nije precizno reći da greši. On ne pomaže sebi da se oslobodi greha.“
Dakle:
post nije kazna, već pomoć
nepost može da oslabi duhovnu snagu, ali ne znači nužno automatski „grijeh“
cilj je svakodnevni trud, a ne savršenstvo, prenosi Stil.
(Nezavisne)
Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na platformama: Facebook, Instagram, Youtube, Viber, Tiktok
Pridružite se i saznajte prvi najnovije informacije.
Naše aplikacije možete skinuti na:
