Blagoslovom mitropolita Fotija i po potrebi službe, nakon skoro osamnaest godina predanog pastirskog rada u Petropqvlovskom hramu, otac Miran nastavlja svoje služenje u hramu Svetog velikomučenika Pantelejmona u Bijeljini.
Na Svetoj Liturgiji, u tišini ispunjenoj molitvom i suzama, osjetili smo koliko je duboka veza koja se godinama tkala između pastira i stada. Osamnaest godina zajedničkog života u Hristu nije samo period — to je čitavo duhovno putovanje koje je ostavilo neizbrisiv trag u svima nama.
U ime Petropavlovskog svešteničkog bratstva narodu i ocu Miranu biranim i dirljivim riječima obratio se otac Slobodan. Govorio je o raskošnom talentu oca Mirana i njegovoj snazi volje da Petropavlovski hram učini mjestom kakav je danas, pozvavši sve vjernike da iz ljubavi i poštovanja prema njegovom radu ostanu zagrljeni snagom zajednice koju je godinama stvarao i čuvao.
Emotivan, ali duboko ukorijenjen u vjeri u Gospoda, bio je i govor sestre Nade Milešić, predsjednice KSS-a, koja je podsjetila na trenutke kada je kao mlada pristupila crkvenoj zajednici i od tada, uz mladog sveštenika Mirana, svjedočila blagoslovenom napretku cijele zajednice.
Posebno dirljiv bio je trenutak kada se otac Miran, vidno ganut, zahvaljivao svom bratstvu. Njegove riječi bile su iskrene, bez zadrške i formalnosti, ispunjene bratskom zahvalnošću i ljubavlju. Govorio je o zajedničkom služenju, godinama truda, međusobnom povjerenju i jedinstvu koje je bratstvo živjelo kao jedna duša.
Ipak, ono što je toga dana najjače odjeknulo u srcima svih prisutnih bila je njegova očinska poruka: da ostanemo okupljeni oko Hrista i Petropavlovskog hrama.
Podsjetio nas je da sve što gradimo ima smisla samo ako je utemeljeno u Hristu. Da hram nisu samo zidovi, nego ljudi sabrani u ljubavi. Da čuvamo slogu, da čuvamo jedni druge i da ne dozvolimo da se ugasi plamen zajedništva koji je godinama paljen molitvom, žrtvom i vjerom.
Pozvao nas je da nastavimo graditi hram ljubavi — onaj koji se ne vidi samo očima, već se osjeća srcem. Zajednicu koja će biti primjer drugima, mjesto gdje će svaki čovjek osjetiti da je voljen, prihvaćen i zagrljen Hristovom ljubavlju.
Osamnaest godina učio nas je upravo tome:
da nam nebesko bude preče od zemaljskog,
da nam molitva bude temelj,
a ljubav mjera svega.
Zato ovaj rastanak nije prekid, već nastavak — jer ono što je izgrađeno u Hristu ostaje zauvijek. Ljubav koju je otac Miran posijao među nama ostaje kao zalog i obaveza da budemo dostojni te ljubavi.
Neka ga Gospod ukrijepi u novom služenju u hramu Svetog velikomučenika Pantelejmona, podari mu zdravlje, snagu i mir, a mi ćemo ga pominjati u molitvama, trudeći se da ostanemo ono čemu nas je učio — istinska Crkva Božija.
Sa suzama, ali i sa nadom, kažemo:
Hvala Vam, oče Mirane.
Za osamnaest godina služenja.
Za divni, sada već veliki Petropavlovski hram.
Za bratstvo koje ste gradili.
Za ljubav koja nas obavezuje da ostanemo sabrani oko Hrista i da budemo hram koji svijetli drugima.
(Petropavlovski hram)
Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na platformama: Facebook, Instagram, Youtube, Viber, Tiktok
Pridružite se i saznajte prvi najnovije informacije.
Naše aplikacije možete skinuti na:
