Olimpijakos protiv Panatinaikosa – više od košarke

Finale košarkaške lige Grčke između Panatinaikosa i Olimpijakosa pretvorilo se u jednu od najozbiljnijih tenzija u historiji grčkog sporta, i prijetilo je da se zaista prenese s košarkaškog terena na politički i sudski teren gdje mu sigurno nije mjesto. Rivalstvo koje traje decenijama eskaliralo je u potpuno novi nivo agresije – kako na terenu tako i van njega, a to je bilo neobično čak i za grčko društvo koje tome inače i jeste nešto sklonije nego neka druga. Drugom utakmicom u Atini situacija se toliko iskomplicirala da je Vlada Grčke privremeno suspendirala ligu, planirajući potpuno otkazivanje sezone ukoliko se ne povede ozbiljna istraga i ne pojačaju sigurnosne mjere.

Utakmica broj 2 kao početak velikih sukoba

Druga utakmica koja je odigrana u Pireju, donijela je prelijevanje tenzija van terena. Navijači Olimpijakosa su vrijeđali porodicu predsjednika Panatinaikosa, Dimitrisa Janakopulosa izazvavši njegov neprimjereni ispad koji je uslijedio pred kamerama, a da sve bude još nevjerovatnije, utakmica je igrana u dvorani koja se zove “Dvorana mira i prijateljstva”. Janakopulos je isključen i prije nego što je meč započeo, a bilo je priče i da ga je policija bukvalno jurila po tunelima dvorane. Ovaj incident je samo bila “kap” koja je prelila čašu, i koja je dovela do toga da Vlada Grčke suspendira seriju.

Povratak na parket

Treća utakmica planirana u OAKA areni morala je biti odgođena dva dana zbog ozbiljnog preispitivanja sigurnosnih protokola. Iako je dio javnosti predlagao igranje utakmice pred praznim tribinama, stanje se ipak donekle stabiliziralo tek nakon susreta Janakopulosa i ministra sporta, Janisa Vrucisa. Konačno, meč je odigran u OAKA dvorani, ali u atmosferi koja i dalje nije ličila samo na sportsku i košarkašku.

Treći meč – nasilje, povrede i pobjeda gostiju

Kada su se konačno suočili na parketu, Olimpijakos je izdominirao rezultatom 99:88. Međutim, drama je rezultirala i nekoliko fizičkih ispada. Kendrik Nan iz Panatinaikosa nasrnuo je na arbitra, dok je Evan Furnije iz Olimpijakosa isključen zbog nepristojnog gestikuliranja prema publici, a ovakvi potezi čak se ni na kladionici nisu mogli prognozirati. Pored toga, Mustafa Fal pretrpio je ozbiljnu povredu i njegovo odsustvo s terena se već sada procjenjuje na čitavih godinu dana. Uprkos haosu, samo su izrečene novčane kazne, a igrači obje ekipe ostali su na parketu četvrtog meča do samog njegovog kraja.

Titula na kraju ide u Pirej

Četvrta utakmica koja je odigrana u Pireju završila je ubjedljivom pobjedom Olimpijakosa 85:71, čime su igrači ovog tima osigurali titulu šampiona nakon svih nemilih događaja. Ipak, emocije i visoke tenzije nisu izostale ni nakon ovog meča. Dimitris Janakopulos je u svom prvom javnom obraćanju nakon poraza izjavio da njegov tim ni s Majkl Džordanom u svojoj ekipi ne bi bio u stanju da nadjača sistem koji je protiv njih, a sve aludirajući na navodnu korumpiranost i političku tendencioznost saveza i države. Povreda MVP-a finala, Saše Vezenkova (nagnječenje zgloba), i nepristojne gestikulacije Matijasa Lesora prema navijačima Olimpijakosa bili su dodatni dokazi da ovo rivalstvo daleko prevazilazi sportske granice. Sve ono što se dešavalo kako u četvrtom meču, tako i u čitavoj seriji je vjerovatno utjecalo i na to da se sportsko klađenje na ovu seriju u nekom trenutku smanji jer niko nije želio gledati utakmice koje će prerasti u neku vrstu nasilja.

Šta je na terenu odlučilo titulu

Uprkos vanrednim događanjima, meč u Pireju bio je s košarkaške strane gledano izraz dominacije Olimpijakosa. Tim Jorgosa Barcokasa kontrolisao je igru, i jednostavno je bio dominantan tokom čitavog meča. Iako su tenzije bile nesagledivo velike, pobjednik je bio jasan – Olimpijakos je zaslužio titulu u borbi koja je trajala i van parketa.

Veliko rivalstvo atinskih timova

Ova finalna serija nije samo bila odraz sportskog rivalstva, već i pokazatelj dubokog kulturnog i političkog konflikta. Incidenti između ova dva tima nisu “od juče”, i pokazuju da je nekada zaista teško obuzdati i smiriti tenzije. Vlada se prvi put u historiji umiješala na ovaj način, prijeteći da kompletnu sezonu suspendira, te tako pokazavši da se u Grčkoj košarka više ne smije igrati bez poštovanja osnovnih pravila sporta i društvene sigurnosti.

Kako dalje?

Olimpijakos je rezultatom i igrom zasluženo osvojio titulu, ali sjena i dalje lebdi nad grčkom košarkom, a klađenje uživo na ove mečeve je dobilo “draž” koju niko sigurno nije priželjkivao. Od neprimjerenog ponašanja čelnih ljudi klubova, preko nasilničkog ponašanja navijača, povreda i političkih optužbi – sve to postavlja pitanje: gdje je granica između košarkaške strasti i nasilja? Ostaje da se vidi šta će se dešavati u budućnosti, ali završetak ovogodišnje košarkaške sezone u Grčkoj nikome ne bi trebao biti na čast već bi morao biti velika opomena za godine koje dolaze