Pojava COVID 19 pandemije uzorkovane virusom SARS-CoV2 uzorkovala je brojne probleme, među kojima su mnogi ostali u sjeni zdrastvenih problema kao primarnih. I dok slušamo savjete ljekara o samoizolaciji, što rjeđem kretanju i ostvarivanju kontakta sa što manje ljudi , mi ostajemo u svojim udobnim kućama zanemarujući da je nekim članovima našeg društva upravo to najveći problem- ostati kući i ostati siguran-sigurna. Otkako su uvedene mjere zabrane kretanja došlo je do povećanja nasilja nad ženama.
Država bi u ovakvoj situaciji trebala da donese određene mjere kako bi se omogućilo pružanje pomoći i podrška žrtvama nasilja. Do sada ni jedan nivo vlasti nije prepoznao izolaciju kao uzrok povećanja nasilja u porodici, uprkos zabrinutosti za ovaj problem o kojem su se oglasile brojne međunarodne i nevladine organizacije.
Tokom pandemije COVID 19 porodično nasilje je povećano za 20 %. Mjerama su se nastastojali spasiti životi potencijalnih žrtava korona-virusa, dok su se njima, sa druge strane, ugrožavale žene i djeca, naročito u slučajevima porodičnog nasilja.
Žrtve nasilja treba ohrabriti da se ne plaše prijaviti nasilje. Uputiti ih da je važno da imaju neku osobu od povjrenja koja će ih povremeno kontaktirati i na telefon i provjeiti kako je.
Кampanje koje predvode vlade mogu pomoći podizanju svjesti ljudi o nasilju u porodici, o tome kako uočiti nasilje u porodici i kako dobiti pomoć.
Od velikog značaja je i jačanje resursa subjekata zaštite na lokalnom nivou, počevši od mjesnih zajednica pa nadalje.
Pokažimo svoju solidarnost, obratimo pažnju na dešavanja u našoj neposrednoj blizini, čitajmo izraze lica naših prijateljica, komšinica, koleginica i PRIJAVIMO NASILJE.