I nakon dvije godine otkako je izmjena zakona o PDV-u u proceduri, podizanje praga za obračun sa 50.000 konvertibilnih maraka nije ugledalo svjetlost dana, niti je izvjesno da će se to uopšte desiti, jer je ova tačka juče uklonjena sa dnevnog reda na kolegijumu Vijeća naroda BiH.
Zbog inflacije koja je dosegla svoj decenijski vrhunac, ovaj prag je sada lakše nego ikad prekoračiti, međutim, bosansko-hercegovačke institucije, očigledno, nisu prepoznale značaj ovakve izmjene zakona i ne samo da do izmjene neće doći nego nisu uzeli za shodno ni da diskutuju o ovoj temi. Ovakvim ponašanjem svjesno dio poljoprivrednih proizvođača i samostalnih preduzetnika guraju u sivu zonu poslovanja, što dodatno slabi i ovako poljuljanu ekonomiju države.
Po aktuelnom zakonu o PDV-u svako lice čiji oporezivi promet dobrima ili uslugama i promet dobrima oslobođenim uz kredit u prethodnoj godini prelazi ili je vjerovatno da će preći prag od 50.000 КM dužno je da se registruje prema ovom zakonu kao poreski obveznik.
Republika Srbija je to drugačije regulisala, rekavši da poljoprivrednik čiji ukupan promet dobara i usluga u prethodnih 12 mjeseci nije veći od osam miliona dinara (nešto više od 130.000 КM) ne obračunava PDV niti je dužan voditi evidenciju propisanu zakonom o PDV-u.
- Razlika između ova dva praga je više nego dvostruka, ali u čemu je razlika između obveznika sa ove i one strane Drine? Srbija je često mjerilo za našu zemlju i vrlo često se mjere od njih „prepisuju“ no ovoga puta to nije slučaj zbog čega se ispostavlja da se selektivno usvaja samo ono što doprinosi državnoj kasi koja se prazni uglavnom na budžete institucija i previsoke plate brojnih funkcionera, a najmanjim dijelom na građane. Bilo je slučajeva kada su izmjene zakona ili novi zakoni donošeni preko noći, ali ta ekspeditivnost je ovoga puta izostala, te se nameće zaključak da ovoj državi nije bitno kako funkcionišu njihovi sitni proizvođači od kojih dolazi praktično jedina novostvorena vrijednost i na čijim leđima funkcioniše cjelokupan ovaj nakaradni sistem, izuzevši brojne kredite, koji će, istini za volju, takođe doći na naplatu njima, ili bar njihovoj djeci – ističe Sreten Vučković iz gradskog Odjeljenja za poljoprivredu grada Bijeljina i dodaje da, ako ova procedura traje dvije godine, bez izgleda je da će se uskoro okončati, postavlja se pitanje koliko bi tek vremena trebalo da se uvede diferencirana stopa PDV-a, pa da prestanemo jednak procent ovog poreza da plaćamo na luksuznu robu i na osnovne životne namirnice, dječiju opremu i slično.
- U državi paradoksa, sve je moguće, osim reformi. Nažalost, državne institucije koje bi trebale da donose ovakva zakonska rješenja, na korist svih građana, nisu samostalne u odlučivanju već rade po smjernicama MMF-a i drugih međunarodnih institucija čije su nas pozajmice okovale u dužničkom ropstvu. Zašto je to tako? Prosudite sami – zaključuje Vučković.
(Gradska uprava)
