Najpoznatiju paradržavnu strukturu u poslijeratnoj istoriji Bosne i Hercegovine, Gornju Maoču, prije 16 godina zadesila je najveća policijska akcija ikad viđena na teritoriji BiH.
Nekoliko sati iza ponoći u noći između 1. i 2. februara 2010. godine, više od 600 policajaca nekoliko policijskih agencija ušlo je u selo koje su policajci prije toga izbjegavali u širokom luku.
Opširnije, nisu ga izbjegavali samo policajci, već i medicinski radnici, lovci, ali čak i životinje.
Radikalni pripadnici selefijskog pokreta uspostavili su vlastitu državu u kojoj nisu vladali zakoni Bosne i Hercegovine nego lokalnog imama Nusreta Imamovića.
Koliko su bili radikalni najbolje pokazuju izvještaji o načinu života na ovoj teritoriji.
Prilikom pomenute akcije pretreseno je više od 30 objekata i tom prilikom nije pronađen nijedan televizor. Njihov lider možda nije smatrao da stanovnicima treba televizor, ali jeste smatrao kako im trebaju računari/laptopi kojih je pronađeno 40. Smatrao je i da im trebaju CD-ovi kojih je pronađeno gotovo 1.500 i više od 400 VHS kaseta. Možda nije bilo televizora, ali jeste oružja. Zaplijenjeno je 18 pištolja, sedam pušaka, 30 okvira za pištolj, osam ručnih bombi, 936 metaka raznih kalibara, 20 vojnih uniformi…
Vratimo se načinu života. U ovom mjestu institucije Bosne i Hercegovine i njihovi zakoni nisu imali nikakav uticaj. Izvještaji kažu da su učenici bili obučavani po jordanskom planu i programu. Djevojčice i dječaci su odvojeno slušali nastavu i nisu imali predmete poput likovnog, muzičkog ili fizičkog vaspitanja.
Stanovnici ovog mjesta godinama nisu plaćali električnu energiju ni vodu, a o TV pretplati da ne govorimo. Jednom prilikom je poštar za magazin 60 minuta kazao da su mu rekli “sudsko ništa ne uzimamo”. Koliko su radikalni bili u zabrani ulaska bilo čega u selo najbolje pokazuje podatak da je jedan pripadnik ubio psa koji je prešao nevidljivu liniju i ušao na “njihovoj” teritoriji.
Sigurnosne službe u Bosni i Hercegovini su godinama nadzirale selo, a akcija je po nalogu Tužilaštva BiH krenula u noćnim satima 1. februara. Dok su policijske strukture došle do sela, već je prošla ponoć.
Akcija je organizovana zbog sumnji da su određene aktivnosti i pojedinci povezani s ugrožavanjem ustavnog poretka, teritorijalne cjelovitosti BiH i poticanjem vjerske ili nacionalne netrpeljivosti.
Tom prilikom je uhapšeno sedam osoba i to: Nusret Imamović, Safet Barčić, Dževad Hodžić, Hajrudin Ribić, Senad Midžić, Mensud Čekić i Edis Bosnić.
Oni su tada osumnjičeni za krivično djelo organizirani kriminal u vezi s krivičnim djelima napad na ustavni poredak BiH, ugrožavanje teritorijalne cjeline, izazivanje rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti i nedozvoljeno držanje oružja ili eksplozivnih materija.
Iako napravljena spektakularno na terenu, kroz sudske postupke akcija nije donijela gotovo nikakav rezultat. Sud BiH je prvo odredio jednomjesečni pritvor za sve uhapšene, ali oni su i prije isteka tog roka pušteni u kućni pritvor. Protiv te grupe nikada nije podignuta optužnica.
Jašarević Maoču vratio u fokus
Maoča je nakon ove akcije bila skoro pa zaboravljena, ali da tako ne ostane “pobrinuo” se Mevlid Jašarević napadom na Ambasadu Sjedinjenih Američkih Država u oktobru 2011. godine.
Tada su policijske agencije ustanovile da je Jašarević u nekoliko navrata boravio upravo u Gornjoj Maoči. Nekoliko mjeseci nakon tog napada, u januaru 2012. godine, SIPA je ponovo uhapsila Nusreta Imamovića, ali i njegovog brata Eldina.
Nakon ta dva hapšenja, Imamović je napustio Bosnu i Hercegovinu i svoja djelovanja nastavio na međunarodnoj sceni. Navodno je iz BiH nelegalno otišao 2013. godine i preko Istanbula završio u Siriji.
Godine 2014. američki State Department stavio ga je na listu 10 najvećih terorista na svijetu. Šest godina kasnije, Evropska unija ga je stavila među osobe koje su pod sankcijama zbog povezanosti s terorizmom.
Posljednje informacije, koje su objavljene u 2021. godini, kažu da se on i dalje krio u Siriji.
Gornja Maoča danas
Ova lokacija i život u njoj i dalje su jedna od najvećih nepoznanica u Bosni i Hercegovini. Mediji rijetko idu tamo, a i kada odu ne naiđu na dobrodošlicu.
Koliko su stanovnici i dalje “zatvoreni” najbolje pokazuje podatak da niko od njih, koji imaju pravo glasa, nije izašao na Oppte izbore 2022. godine.
Ranije ih je na tako nešto često pozivao upravo njihov nekadašnji lider Imamović.
Brojne informacije vezane za ovo mjesto i dalje ostaju nepoznanica, a jedna od njih je obrazovni sistem.
(klix.ba)
Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na platformama: Facebook, Instagram, Youtube, Viber, Tiktok
Pridružite se i saznajte prvi najnovije informacije.
Naše aplikacije možete skinuti na:
