Svjedoci smo da u Bijeljini ima veoma humanih ljudi, a sve u cilju pomoći narodu u vrijeme pandemije.
Večeras pišemo o našoj sugrađanki koja je poklonila preko 1700 maski našim udruženjima kao i građanstvu, a sve u cilju pomoći našem narodu u vrijeme pandemije.
Tridesetdvogodišnja Nina Ciganović svakodnevno šije maske, poklanja, a ujedno brine o svoja dva desetogogodišnja blizanca.
Možete li nam reći kako ste došli na ideju da šijete i poklanjate maske?
Kad nas je zadesila ova situacija sa korona virusom vidjela sam da narod vapi za maskama. U apotekama maski nije bilo na prodaju i to me je podstaklo da krenem da šijem maske, a ujedno da ih poklanjam.
Zanat mi nije stran. Bavim se dekoracijama za svadbe kao i izradama cvjetića, peškira, bidermajera kao i ostalih potreba za svadbe.
Na početku razgovora rekli ste da ste uradili i poklonili preko 1700 maski. Koji je vaš motiv?
Prvo me je naljutila činjenica, da u ovim teškim trenucima, mislimo samo na sebe. Dosta ljudi je odlučilo je da prodaje maske. Moj osnovni cilj je da pomognem narodu. Maske isključivo poklanjam na šta sam veoma ponosna.
Broj od preko 1700 maski zahtjeva i materijal za šivenje maski. Možete li nam reći da li ste imali problem sa nabavkom materijala?
Na samom početku imala sam dosta sopstvenog materijala koji sam iskoristila za šivenje maski. Prvi broj maski kad sam sašila i poklonila objavila sam da mi nedostaje materijala za šivenje i poklanjanje maski. Na moju sreći, javio se veliki broj osoba koji su pomogli sa materijalom i zahvaljujući njima nastavila sam da šijem maske i poklanjam. Ovom prilikom se zahvaljujem na pomoći za nabavku materijala za šivenje maski.
Broj od 1700 poklonjeni maski zaslužuje veliki respekt. Vi kao pojedinac učinili ste mnogo za naš narod. Možete li nam reći kojim udruženjima ste poklanjali maske?
Maske su poklonjene raznim ustanovama, udruženjima kao i fizičkim licima. Ko mi se god obratio ja sam poklonila masku. Na početku sam poklanjala maske fizičkim licima, sa prozora stana. Maske zapakovane u kesice, spuštala sam licima, bez kontakta, misleći na svoju bezbjednost, a i moje porodice.
Kada pričamo o udruženjima, maske sam poklanila udruženju Darko Dare – Boško Vuković, udruženje Iskra Banja Luka, udruženje Radost kao i raznim preduzećima iz Bijeljine.
Pošto sma rodom iz Kaknja, poslala sam maske za Pravoslavnu crkvu u Kaknju. Takođe, maske su poklonjene u manastir Tavna za časne sestre i igumanije. Ovo su samo neka od udruženja i fondacija kojima sa sašila i poklonila maske.
Vi niste stali na ovom broju. Rekli ste da ste nastavili da šijete maske i da ćete to činiti sve dok ima potrebe. Koji su dalji planovi?
Već sutra planiram da odnesem i poklonim maske u manastir Svete Petke kao i manastir Vasilije Ostroški. Neću stati. Nastavljam da šijem i poklanjam maske. Još jednom se zahvaljujem osobama koji su mi pomogli da nabavim materijal. Do sad sam poklonila preko 1700 maski. Nema stajanja, idem dalje.
