U vrijeme kada u javnosti traju žestoke polemike oko toga da li je za pravoslavni Vaskrs potreban policijski čas, ili je trebalo dozvoliti vjernicima da prisustvuju liturgiji, jedan episkop naročito se ističe u jasnim i glasnim stavovima koji očigedno dopiru do vjernog naroda.
U pitanju je episkop Zahumsko – hercegovački i primorski Dimitrije, čija saopštenja za javnost, izjave za medije njega i sveštenstva, ne ostavljaju prostor za sumnju i podjele među vjernicima.
“Ako bismo mogli zamisliti situaciju u kojoj se mjere o zabrani javnih okupljanja ne bi odnosile na vjernike, i tada bi zbog javanđelske vjere koja nas uči da je bližnji naš život, one trebalo da budu poštovane i primjenjivane od strane hrišćana. Zbog toga je najtrezvenije da poštujemo sve odluke i preporuke gradskih, republičkih i državnih vlasti kojima se nastoji spriječiti širenje ovog opakog virusa i spasti što veći broj života. Ne smijemo dozvoliti da ugrožavamo živote svojih bližnjih, jer su oni za svakog pravog hrišćanina najveća svetinja”, napisao je vladika u pismu vjernicima na Lazarevu subotu.
Episkop Dimitrije osvrće se i na stavove pojedinih vjernika koji, kada bi im ukazao na strašne posljedice koje je korona virus ostavio i ostavlja u Italiji, prosto konstatuju da su Italijani najstarija nacija u Evropi, „dovodeći me, hoću da vjerujem nesvjesno, pred zaključak da ti ljudi, zbog svoje starosti i bolesti, ne zaslužuju ljubav svojih bližnjih i našu pažnju“.
“U koliki smo samo ponor bezosjećaja upali, misleći da branimo vjeru, i koliko živimo život izmješten iz realnosti koja nas okružuje?! Zato, probudimo se i vidimo: Nije napadnuto hrišćanstvo, nego zdravlje i životi miliona ljudi svih vjera i nacija sa kojima mi pravoslavni hrišćani dijelimo ovaj Božiji svijet”, riječi su vladike.
Kao što znamo, javnost polemiše i oko toga da li je Sveta pričest (Evharistija) prhvatljiva u vrijeme kada se nalazimo u stanju pandenije. Stavovi za i protiv su naročito pojačani nakon jučerašnjih snimaka iz crkve Svetog Vasilija Ostroškog u Istočnom Sarajevu, gdje je služena liturgija povodom Velikog četvrtka, uz prisustvo velikog broja vjernika, koji su se pričešćivali jednom kašikom, kako se to inače radi.
Ne ovim povodom, episkom Dimitrije je napisao da Sveta Evharistija jeste lijek i za iscjeljenje ove nove bolesti s kojom se susrećemo, ali ne kao medikament koji će sam po sebi da nas sačuva od zaraze “nego kao izraz ljubavi jednih prema drugima i time predpokušaj Hristove pobjede nad smrću”.
“Ako se Evharistijom služimo da pokažemo sebi i drugima da smo bolji vjernici od naših bližnjih, onda je uzalud prinosimo. Na kraju, ako žurimo da učestvujemo u Svetoj Evharistiji u manastirima da bismo se narugali odlukama svojih pastira smatrajući ih za ništavne, ili za odraz malovjerja – uzalud tamo idemo. Tamo gdje nema jedinstva, nego su podjele, nema ni Evharistije. Tamo gdje nema blagodarnosti, nego je ozlojeđenost, nema ni prave Evharistije. Tamo gdje nema služenja, a ima samodovoljnosti, nema ni Evharistije. Sveta Evharistija se služi samo onda kada je služimo kao jedno Bogu blagodarno tijelo, bez unutrašnjih razdora, bez nadimanja nad drugim vjernicima i bez gordog oglušivanja o molbe i blagoslove naših pastira”, obartio se vladika vjernom narodu.
Prema njegovim riječima, ta dva sata našeg zajedničkog nedjeljnog i prazničnog sabranja i djelanja, što i znači riječ liturgija, sada možemo, osim ličnom molitvom, budući da nam je zajednička onemogućena, plemeniti i na drugačiji način, ne manje svet od uobičajenog.
“Naime, možemo se (uz sve propisane mjere predostrožnosti) potruditi oko nekog bolesnog, starog, ili prosto nekome od njih kome je ograničeno kretanje obaviti neophodnu nabavku i opet se, poslije takve „liturgije“ pričestiti. Zar ne bi ovo bio divan način da živimo našu vjeru u ovom vremenu kad smo svi na ispitu, sebe duhovno obogaćujući, a bližnje, koliko nam je moguće, i duhovno i materijalno?”, pitanje je episkopa Dimitrija nad kojim bi svi trebalo da se zamislimo.
Kako njegove riječi izgedaju u praksi mogli smo, između ostalog, da vidimo nedavno i na primjeru manastira Žitomislić, čije je bratstvo obavijestilo narod da će za praznik Blagovijesti, manastirske kapije, na žalost, biti zatvorene.
“Sa tugom, ali isto tako sa punom odgovornošću i ljubavlju jednih prema drugima, shodno preporukama našeg Episkopa, a u skladu sa odlukama Kriznog štaba Hercegovačko-neretvanskog kantona, donijeli smo ovu odluku. Uzimajući u obzir sve veće širenje korona virusa u Mostaru, a odnedavno i u susjednoj opštini Čitluk, moramo pokazati još veću dozu opreza i ostati u svojim domovima. Blagovještenje ćemo proslaviti tako što ćemo svetu liturgiju služiti samo mi, bratstvo svete obitelji, a vi braćo i sestre, u to vrijeme, u svojim domovima, stanite na usrdnu molitvu! Iako razdvojeni fizički, budimo objedinjeni svezom Duha u molitvi koja, i na ovaj način, može biti saborna”, navedeno je u Odluci.
