Roditelji djece sa poteškoćama u Srpskoj moraju da izaberu: ili će primati naknadu za njegovatelja ili će im dijete ići u školu. Ne može oboje.
Naime, roditelji ne mogu dobijati novčanu naknadu kao njegovatelji ako njihovo dijete pohađa vrtić ili dnevni centar na par sati jer se tumači onda da roditelj ne brine o djetetu 24 časa.
Na ovaj apsurd porodice djece sa smetnjama upozoravaju otkako je u zakon uvedena kategorizacija bolesti djece, moleći institucije da ih saslušaju i puste njihovu djecu da se socijalizuju. Ovu poruku poslali su i juče okupljene porodice i djeca ispred Hrama Hrista spasitelja u Banjaluci.
Jedna od porodica koja se svjesno odrekla novčane naknade za roditelja negovatelja, kako bi njihov sin s autizmom mogao ići u školu po posebnom programu jeste familija Vinčić.
Nisu, kažu, sinu mogli uskratiti tu sreću zarad novca. Boli ih ipak što je riječ o osnovnom obrazovanju koje bi trebalo da je obavezno za sve, bez uslovljavanja.
Dušanka iz Banjaluke, samohrana majka, priča da je morala prestati raditi kako bi čuvala sina s autizmom. Ovu naknadu ipak nikad nije uspjela dobiti.
Morate 24 sata da se brinete o djetetu, da nemate nikakvu pomoć zato što primate 650 KM. To je zakon mimo zakona, prave ga vjerovatno ljudi koji se nisu suočili s takvim problemima i nisu porazgovarali sa socijalnim radnicima i psiholozima – razočara je ona.
Ove porodice juče su došle u Banjaluku da podrže predsjednika gradiškog Udruženja djece sa smetnjama Dragoslava Šinika, koji je pješačio 50 kilometara sa krstom na leđima kako bi upoznao javnost s problemima ovih familija.
– Niz dopisa sam uputio prema resornom ministarstvu. Smatrao sam da je ključno da se održi sastanak s predstavnicima roditelja, da porazgovaramo da se ovi problemi pokušaju riješiti, ali odgovora nažalost još nema – rekao je Šinik.
