Hiljade konvertibilnih maraka potrebne su za ispraćaj na “onaj svijet”. Samo grobno mjesto u Bijeljini košta od 700 pa u prigradskim naseljima, a u gradu idu i preko 1.200 KM. Cijenu sahrane povećavaju dodatni troškovi, kao što su vjerska služba, ručak, običaji…
“Na ukupnu cijenu sahrane utiče mnoštvo faktora poput obredai pogrebnih usluga”, kaže naš sagovornik iz jednog od pogrebnih udruženja u Bijeljini.
Što se tiče pogrebnih usluga u osnovnu opremu ulaze sanduk (sa jastukom, pokrovom) i krst. Uz to se i obračunava cijena mrtvačnice, čitulja, cvijeće koje stoji na sanducima i smrtovnice.
“U zavisnosti od veličine, boje, opremljenosti, vrste drveta, te da li je lakiran ili rezbaren, cijena kovčega se kreće od 380 KM, pa sve do 3000 KM. A ima i skupljih, naravno”, ističu u pogrebnoj opremi.
I cijena krsta zavisi od vrste drveta, ide od 60 do 100 KM.
Vjerski obred, odnosno opijelo, nema jasno definisanu cijenu, ali prema nezvaničnim saznjanjima „tarifa za sveštenika“ za sahrane varira od 100 KM pa naviše.
Porodica preminulog plaća i to da zvone crkvena zvona 40 dana, a cijena toga je 100 KM.
Ručak nakon sahrane obično organizuje porodica, naplaćuje se po gostu, a minimalna cijena je 20 KM.
Uzevši sve troškove u obzir, prema riječima naših sagovornika, porodicu umrlog najviše koštaju običaji.
“Najmanje košta taj dio što se tiče sanduka i opreme, a najviše koštaju naši običaji, koji znaju doći do 5.000 KM”, kažu građani Bijeljine, dodajući da se nardog grčevito bori da preživi, a ta borba ne jenjava ni kada je smrt u pitanju.
Onda nije ni čudo što se u narodu ustalilo mišljenje da se ne isplati ni umrijeti.
(mojabijeljina.com)
