Ljubiša Petrović na svaka dva metra. Iza ćoška. Na banderi. Na frižideru.
Ovoliko bilborda nije bilo nikada.
Svijetli noću između drvoreda ulica Gavrila Principa i Tesline. Na ulazima u grad je u džambo formatu. U centru na displejima. Gdje god se okreneš – Ljubiša.
Iz poštanskih sandučića iskače na flajerima.
Namučeni mladi ljudi koje je zaposlio za kampanju po ovom hladnom vremenu raznose pisma poljoprivrednicima po selima u Semberiji.
To je domaćinsko dijete koje se u svojim izjavama upoređuje sa ljudima na selu? Ne može Petrović biti jednak sa njima, sa svojim džipovima, Mercedesima, 200.000 КM godišnje i ko zna koliko još novca koji, kako se vidi na sajtu gradske uprave, uplaćuje fizičkim licima, šalje u inostranstvo… Novac koji se ko zna kojim, samo njemu znanim putevima, vraća u Bijeljinu i sliva u privatne ruke. Za dva mjeseca preko 400.000 КM.
Samo dvije i po godine trebalo mu je da od „poštenjačine“ postane čovjek koji samovoljno i bahato troši novac građana.
Narode moj, to je tvoj novac! Ovu kampanju plaćaš ti, narode moj!
(Narodna koalicija “Pokrenimo Bijeljinu)
