- Toliko ljudi koji su u Rajlovcu i sarajevskoj regiji rođeni, školovali se, zasnovali porodice, zaposlili se u „Orlu“, odbranili ga u ratu, odjednom je bilo suočeno sa odlukom da se firma premiješta u Bijeljinu. Mnogo muke i truda, ali i entuzijazma je pokazano te 1995. godine, međutim, tako veliki podvig nikada nažalost nije dobio značaj u javnosti kakav mu pripada – izjavio je ratni direktor „Orla“ i komandant istoimene jedinice Milan Prica povodom današnjeg obilježavanja 30 godina od dislokacije preduzeća iz Rajlovca i egzodusa Srba iz Sarajeva.
Prica se prisjetio perioda nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, kada mu je javljeno da je odluka o preseljenju kompanije u Bijeljinu definitivna.
- U Generalštabu je rečeno da imamo rok do 1. januara da iselimo „Orao“, a ubrzo je došla i naredba Ministarstva odbrane. Shvatio sam to ozbiljno, sazvao najbliže kolege i odlučili smo da pristupimo preseljenju disciplinovano, onako kako smo jedino i znali – vojnički. Moj zamjenik je otišao u Bijeljinu, a ja sam ostao u Rajlovcu sa grupom ljudi. Uslijedili su dani u kojima smo, recimo, po snijegu i minusu morali da natovarimo hidrauličnu presu tešku 36 tona, pomagali su nam čak i tenkovi, ali pamtim da je entuzijazam ljudi bio takav kakav se rijetko može osjetiti – naveo je Prica.
Prema njegovim riječima, odlučeno je da se iz Rajlovca u Bijeljinu preveze sve ono što je značilo djelatnost „Orla“ – alati, rezervni dijelovi, mašine i objekti, ali trebalo je razmišljati i o 350 zaposlenih i njihovim porodicama.
- Ljudima moraš obezbijediti hranu, prevoz, odjeću, smještaj, i sve ostalo. Napravili smo plan u kojem su porodice poginulih imale prioritet, ranjeni i porodice sa više djece. Zatim smo obezbijedili transportne kamione za sve ostale radnike i tu smo imali značajnu pomoć iz Banjaluke, Doboja, Višegrada i drugih opština. U Vogošći je bio formiran štab sa starješinama koje su nam pomogle u organizaciji i prebacivanju ljudstva, a vlada je na Palama napravila dobru organizaciju u vezi sa obezbjeđivanjem goriva – ističe Prica.
On naglašava da je sva važna oprema bila dislocirana do 1. januara, ali da je zatražio da rok za preseljenje bude produžen.
- Posljednji kamion je krenuo ka Bijeljini u noći 8. marta 1996. godine. Mnogi su se pitali da li će sva oprema stići do Bijeljine, ali prema mom planu izdavali smo za svaki kamion po četiri otpremnice na različite adrese, tako da ništa nije moglo da nedostaje po dolasku. Restoran za radnike smo organizovali u tadašnjem „Panaflexu“ u Bijeljini, smještaj u Hotelu „Drina“ i na drugim mjestima, oprema je raspoređena u nekoliko firmi, a zahvaljujući opštini Bijeljina dobili smo zemljište na kojem smo na Vidovdan 1997. godine ozvaničili početak rada – kaže Prica.
Emocije koje se javljaju kada se prisjeti egzodusa i dislokacije „Orla“, kako navodi, veoma su teške i ništa ne ostavlja jači utisak na čovjeka kao pogibije kolega sa kojima je dijelio svaki dan u Odbrambeno-otadžbinskom ratu.
- Jednom prilikom mi se dogodilo da gledam čovjeka kako vuče na saonicama kovčeg sa tijelom poginulog sina, mašinskog inženjera, i pita me da li mu mogu pomoći da preveze kovčeg dalje? Ljudsko biće može svašta da izdrži, ali te scene ostavljaju ožiljke. Mi smo činili sve kako bismo naše ljude prevezli, čak se i vraćali na teritoriju kada su je preuzeli muslimani, i spasavali srpske porodice koje su nekim slučajem ostale tamo – dodao je Prica.
On ističe da je veoma zadovoljan i zahvalan svim pripadnicima ratne jedinice „Orla“ i radnicima koji su ozbiljno shvatili relokaciju iz Rajlovca, jer su pokazali povjerenje u rukovodstvo preduzeća.
- U „Orlu“ smo bili vojnički organizovani i patriotski opredijeljeni. Zato smo uspjeli. Sve mlade kolege koje dođu u „Orao“ treba pvo da posjete spomen-sobu poginulim i upoznaju se sa junaštvima koja su naši radnici pokazali. Ostaje žal za ognjištima koja smo čuvali i odbranili, i to mi nikada kao čovjeku, vojniku i patrioti neće biti jasno – zbog čega smo sve tako pustili. Međutim, sada „Orao“ živi novi život u Bijeljini i apelujem da političari daju više značaja egzodusu koji smo pretrpjeli i da se više ljudi koji su učestvovali u relokaciji nađe na javnim skupovima koji se organizuju povodom Odbrambeno-otadžbinskog rata – naglasio je Prica.
Kompanija „Orao“ a.d. Bijeljina danas, 21. februara 2026. godine, obilježila je u krugu preduzeća 30 godina od egzodusa Srba iz Sarajeva i dislokacije proizvodnih kapaciteta iz Rajlovca u Bijeljinu. /kraj/
Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na platformama: Facebook, Instagram, Youtube, Viber, Tiktok
Pridružite se i saznajte prvi najnovije informacije.
Naše aplikacije možete skinuti na:
