U srpskom narodu 21. septembar ima posebno mjesto – danas proslavljamo Malu Gospojinu, praznik rođenja Presvete Bogorodice, Majke Gospodnje.
To je jedan od najvažnijih Bogorodičnih praznika, dan nade i svjetlosti, kada se kroz rođenje Majke Božje otvara put spasenju čovječanstva.
Za razliku od velikih postova, Mala Gospojina nije strogi posni praznik. Pravilo je jasno: ako praznik padne u srijedu ili petak, posti se na vodi, a u ostale dane trpeza može biti mrsna. Ove godine, kako pada u nedjelju, porodice mogu pripremiti bogatu i svečanu gozbu, u duhu praznične radosti.
Mala Gospojina se uvijek vezivala za kraj ljeta i početak jeseni. Narod je vjerovao da tog dana priroda počinje da oblači zimsko ruho, pa se iz poštovanja nije radilo u polju niti obavljali teški poslovi.
Poseban dio tradicije jesu i međudnevničke trave, hajdučka trava, kičica, ugaslica, koje žene beru u periodu između Velike i Male Gospojine, vjerujući u njihovu lekovitost i moć da štite od bolesti.
Bogorodica je rođena u Nazaretu, od ostarelih i pravednih roditelja Joakima i Ane.
Po ocu, bila je od carskog roda Davidovog, po majci od roda prvosvešteničkog.
Ana je kao starica rodila kćer Mariju, po blagoslovu Božjem. Upravo je Bog i odredio Mariju da bude majka Isusa Hrista, i zato se slavi kao Presveta Bogorodica.
Doživjeće najveće radosti i najveće boli, sve dok i sama, poslije isteka zemaljskih dana, nije otišla u vječnu svjetlost i slavu.
Ona je i danas zastupnica ljudi pred Tvorcem, kojoj se upućuju najtoplije molitve.
Na ikonama i freskama praznik se prikazuje kroz prizor rođenja Bogorodice – Sveta Ana u postelji i mala Marija u kolijevci. Jedan od najljepših i najstarijih prikaza čuva se u Kraljevoj crkvi u Studenici, zadužbini kralja Milutina iz kraja 14. veka.
Postoje i svetinje posebno posvećene ovom prazniku – Trška crkva i manastir Suvodol. Mnoge porodice upravo Malu Gospojinu obilježavaju i kao krsnu slavu, dok se u gradovima i selima organizuju vašari, sabori i narodne svečanosti.
Mala Gospojina u sebi nosi simboliku porodične radosti i zahvalnosti Majci Božjoj. To je trenutak kada se okupljamo za trpezom, kada se slavi život i novi početak, ali i dan kada se poštuje prirodni ritam i ne diraju teški poslovi.
U narodu se vjeruje da onako kako dočekamo Malu Gospojinu, takva će nam biti i jesen. Zato ovaj praznik i danas ostaje podsjetnik da zastanemo, zahvalimo i obilježimo ga sa poštovanjem.
Pred njenim čudotvornim ikonama dešavaju se iscjeljenja, a ljudi u nevolji dobijaju pomoć.
Jesenje svadbe, od davnina, počinjale su od Male Gospojine.
Zemljoradnicima je današnji praznik označavao početak jesenjeg oranja i sjetvu ozimih usjeva.
Priređivane su i razne stočarske svečanosti.
Vjeruje se da bilje ubrano između Velike i Male Gospojine ima posebna ljekovita svojstva, kao i da jaja iz toga perioda mogu cijelu godinu da ostanu svježa pa se zato ostavljaju za nasad, a pilići izleženi u ove dane biće dobre nosilje.
Mnoge porodice slave Malu Gospojinu kao svoju krsnu slavu.
Ovaj dan dobar je za svadbe i vjeridbe. U mnogim naseljima održavaju se sabori, zavetine, preslave, molitve i litije.
Kada je o prazniku vedro, vjeruje se da će nam se sunce smiješiti i tokom jeseni, ali i zime.
(GLAS SRPSKE)
Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na platformama: Facebook, Instagram, Youtube, Viber, Tiktok
Pridružite se i saznajte prvi najnovije informacije.
Naše aplikacije možete skinuti na:
