Lozo navodi da je urađen ogromni kriminal, da su zemljišne knjige izmijenjene tako da je imovina njegovog oca Anđelka Loze svedena sa 50.000 metara kvadratnih na svega 300 metara kvadratnih u novim, kako kaže, krivotvorenim dokumentima od mostarske gruntovnice do suda.
– Moj otac Anđelko je 1965. godine od Opštine Mostar kupio oko 50 duluma zemlje i uredno platio 240.000 tadašnjih dinara. Sve je originalno uknjiženo i ja imam tri originalna zemljišno-knjižna izvatka. Poslije 2000. godine u mostarskom gruntu sve mijenjaju i falsifikuju. Dodjeljuju zemljište za izgradnju kuća i džamije. “Vozaju” me sa suda na sud. Izgubio sam na Opštinskom, Kantonalnom, Vrhovnom i na kraju Ustavnom sudu BiH. Nemam uslova da se obratim Strazburu – istakao je Lozo.
On je u razgovoru za Srnu naveo više nema ni kuće, te da je na tom mjestu napravljena nova bošnjačka kuća.
– Za ovih 13 ili 14 godina izgubio sam više od 60.000 maraka. Preko 500 puta sam došao taksijem iz Bileće u Mostar. Vozali su me po gruntovnici. Sve su izbrisali kao da ne postoji, prebacivali na nove uloške. Zemlja nastaje 2000. godine. Znači dosjea nema. Ovdje je riječ o 50.000 kvadrata, a cijena metra kvadratnog je oko 50 maraka. Zato je ovolika ujdurma na mene – priča Lozo.
On je naglasio da njemu džamija ne smeta, nikada mi nije ni smetala, neka ih prave, upitavši što na njegovoj zemlji.
Ustavni sud BiH, kao krajnja sudska instanca u BiH u presudi iz 2016. godine odbio je apelaciju Anđelka Loze kao neutemeljenu. U presudi se navodi da apelantu ranijim presudama nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje, niti je povrijeđen princip jednakosti.
Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na imovinu.
– Iz obrazloženja presude Opštinskog suda u Mostaru proizilazi da je apelant tužbeni zahtjev temeljio na tvrdnji da je 1965. od tuženog Grada Mostara kupio najamnu zgradu na parceli k.č broj 346/6 k.o Vrapčići površine 46.773 metra kvadratna, da je tuženi parcelisao i dodijelio trećim osobama radi izgradnje objekata, da je radnjama službenih osoba u Zemljišnoknjižnom odjelu došlo do promjene i krivotvorenja sudskih dokumenata i do falsifikovanja prijavnih listova – navodi se u presudi.
U presudi istog suda utvrđeno je da su apelant i tuženi zaključili ugovor o kupoprodaji k.č, 346/6 1965. godine površine 300 metara kvadratnih. Sud navodi da je utvrđeno da predmetna k.č. i danas ima istu površinu, te da je navedena k.č od 1965. imala istu površinu.
– Apelant nije ponudio dokaze na koje se poziva, tj. Ugovor o prodaju predmetne nekretnine površine 46.773 metra kvadratna niti drugi relevantni dokaz da je k.č. 346/6 ikada imala površinu od 46.773 kvadrata. Na osnovu izvještaja vještaka geodete o kretanju posjeda zaključeno je da je apelant upisan kao posjednik na k.č. 346/6 koja po novom premjeru odgovara k.č. 160/1 k.o. Vrapčići iz 1969. godine i da i danas ima površinu od 300 kvadrata – navodi se u presudi.
Sud je ocijenio i da apelant nije dokazao da su na bilo koji način falsifikovane zemljišne knjige i prijavni listovi, te se navodi da je vještacima, kao i sudu omogućen uvid u originalne zemljišne knjige i originalne ugovore.
Sud navodi da apelant nikada nije dostavio ugovor o kupovini 46.773 kvadrata, već samo ugovor o kupovini 300 k.č 346/6 površine 300 kvadrata, te da se svi njegovi prigovori odbijaju kao neutemeljeni i neosnovani.
U presudi se navodi da je Medžlis islamske zajednice dokazao da njegova parcela nikada nije bila vezana sa apelantovom, da se ona razlikuje po osnovnom broju, a zbog čega nije ni mogla nastati od apelantove parcele.
Slobodan Lozo, bez obzira na sve, vjeruje da će nekada dokazati da je riječ o njegovoj zemlji.
– Hoću li ja to dočekati – ne znam – kroz suze govori Lozo za Srnu.
(atv)
